OTOČAC - Jeste li zainteresirani za sudjelovanje u projektu radnog naziva Otočki dekameron (ili heksameron i sl., ovisno o broju sudionika)? Imitiranje Boccacciovog Dekamerona? Deset novela o 10 tema, svaki sudionik predlaže jednu temu (po mogućnosti lokalno-univerzalnoga karaktera); vrijeme odvijanja preko ljeta... – stigao je elektronička pošta ovog sadržaja na više imena u gradu Otočcu. I nije tome bilo tako davno, 7. lipnja ređena je ideja, zapravo prije je rođena, tada je tek preliminarno promišljena, pa ako ima odaziva – dobro, ako nema – opet dobro.
Naum je potekao od otočke prof. Manje Kostelac Gomerčić, koja inače ima sjajnih ideja i vizija. Ideja je proslijeđena na petnaestak i više adresa, računala je ona da će možda jedan dio biti zainteresiran za ovakvo nešto, drugi dio da ne će, treći će biti indiferentni, kako to obično biva, ali je vjerovala da će možda ipak uspjeti okupiti ekipicu od desetak ljudi koji će se latiti pera „dok se vi zasluženo odmarate, mi stvaramo“.
No, svi oni koji su se odazvali imali su dužnost predložiti jednu od deset tema, naravno po svom izboru, koje se ipak vežu sadržajem za Otočac ili Gacku, s tim da je ta tema onda obvezna za sve sudionike jer to je model pisanja Boccacciovog Dekamerona.
Ideja je, čini se, pala na plodno tlo, dapače prilično plodno, budući autori su se očitovali i predložili teme. Što su predložili? Kako tko, po svom afinitetu. Evo tema: Alkoholizam; Mladi – sadašnjost, a ne budućnost; Muško-ženski odnosi; Pejzaži prošlih vremena (unutarnji pejzaži čovjekova života); Pobačaj; Providnost; Stari narodni gačanski običaji (iz čijane, biljačine, žetve i sl.); Susjedski odnosi; Templari u Gackoj i Zlostavljana i/ili domska djeca. Iz ovoga je vidljivo da su teme doista raznorodne, neke posve moderne, neke su „retro“, no svakako dovoljno provokativne za sve stvaraoce. Jer budući autori su različitih godišta (od mladih do onih u „zlatnim godinama“), različita obrazovanja, različitih zvanja, od onih koji se prvi put susreću s „ozbiljnijim pisanjem“ pa do onih koji to iskustvo već imaju, od većine žena pa do tek nekoliko muškaraca…
A da bi stvar bila krajnje ozbiljna, prof. Kostelac Gomerčić je za prvu novelu ili priču, odredila krajnji rok, a to je bio 15. srpnja, što je bilo jako mudro jer je to bio test odlučnosti i ozbiljnosti svakoga od autora. Devet autora je taj rok ispoštovalo, poslali su svoje novele ili priče, neki i više njih odjednom, bili su vrijedni, dok je za desetoga „dekameronista“ produljen rok do kraja srpnja, kada će i on biti odabran i kada će sve biti zaokruženo.
Inicijatorica ovoga nadasve vrijednog i zanimljivog proznog eksperimenta odredila je još ponešto, svaka novela ili priča mora imati najmanje tri, a najviše 10 stranica (5.000 do 17.000 slovnih znakova), autori su slobodni u oblikovanju svojih uradaka u skladu sa svojim svjetonazorom, nisu zadana nikakva kompozicijska ili stilska određenja, autori novele ili kratke priče vode se vlastitom imaginacijom i stilskim izričajem (novele ili kratke priče mogu biti lirske, realističke, naturalističke, psihološke, modernističke, postmodernističke, eklektične, esejističke, fantastične, kriminalističke…; mogu imati neočekivan i efektan završetak, mogu imati završnu poantu ili pouku, mogu imati nerazriješen ili neobjašnjiv rasplet, mogu biti bez događanja ili s više događaja, s jednim likom ili više njih…), a određen je i krajnji rok završetka pisanja, a to je 15. listopada ove godine.
Što će biti s rezultatima Otočkog dekamerona? Novele ili priče bit će objavljene na posebnoj internetskoj stranici, dakako uz suglasnost samih autora, a ako bude dobra materijala, naravno i novca, možda cijela „stvar“ bude i ukoričena, o tom – potom. No na tomu ne bi trebalo stati, dijelovi pojedinih novela ili kratkih priča Otočkog dekamerona bit će dramaturški obrađeni i postavljeni na scenu, a predstava će biti izvedena za javnost u naknadno dogovorenoj prigodi.
Što je ovim željela postići prof. Kostelac Gomerčić? Potaknuti prozno literarno stvaralaštvo, pružiti mogućnost ljudima da se iskažu jer nikada se ne zna u kome se krije literarni potencijal, a kako ga otkriti ako ne pisanjem, zapravo namjera joj je bila i ostala potaknuti pisanje, izražavanje riječima, ipak dobiti od tolikoga broja sudionika nešto novo, nepoznato, vrijedno, nešto što će obogatiti na jedan nov način sredinu u kojoj će se stvarati, dakako.
Vrijedno svakog pokušaja, bravo!
M. Kranjčević
PRINT
