OTOČAC – Ljudski rod uvijek ima kao neku potrebu da u prirodi nešto „popravi“. To se najčešće svede na to da i u najboljoj namjeri „pokvari“. Preporučljivo je prirodu ostaviti samu sebi, zna ona kako će sve urediti, zna ona što valja, a što ne valja, nije ona od jučer, iza nje su stotine milijuna godina, neki to broje i milijardama.
Na kraju čovjek sebi mora priznati da je iskonska priroda, ona u kojoj on nije stavio svoj prst najljepša i najdojmljivija. Naputak čovjeku bi bio da ništa ne dira, da se ne pača u prirodu, ali odmah će stići i pitanja a kako onda živjeti? Kako preživjeti? Pa nije li i Božja rekla da čovjek napuči Zemlju ovu i podredi sve sebi? Dalo bi se o tome, ali bolje se na vrijeme zaustaviti da se rasprava ne protegne i ne otegne, a ionako jednoznačna mišljena ne bi bilo moguće postići.
Na fotografiji koja prati ovaj tekst, ili bolje rečeno na fotografiji koju prati ovaj tekst, je rijeka Gacka. Motiv je snimljen u njenu srednjem toku, čini se. Fotografiju je snimilo vješto oko i netko tko je pravi majstor snimanja, dakako. U oči upada nebo i šuma, te zrcalni odraz u vodi. Reklo bi se (kao na kartama za kartanje) zrcalno prerezan motiv. I ne manjka tome ništa, sve je na svomu mjestu. Ima li tu što čudno? Na ovoj fotografiji? Valja bolje pogledati, valja bolje zamijetiti određene nijanse. Što je čudno?
Eto, ova fotografija je naopako okrenuta, nebo i šuma su dolje, a zrcalni odraz u rijeci Gacki je gore. Zašto smo ovo napravili (nadamo se da se autor fotografije ne će ljutiti)? Pa zato da istaknemo veličanstvenost rijeke Gacke, njenu čistoću, njenu bistrinu jer samo bistra i mirna voda može dati ovakav zrcalni odraz, gotovo potpunu identičnost stvarnog prizora i njegova odraza. Pa kuda ćeš veće ljepote, kuda ćeš veće promidžbe ove još uvijek očuvanje krške ljepote.
M. Kranjčević
Foto: preuzet od TZ Grada Otočca
PRINT
