OTOČAC - U Velebitskomu botaničkom vrtu cvjeta hrvatska sibireja (Sibiraea altaiensis ssp. croatica). Kako stručnjaci vele, ugrožena je to vrsta i nalazi se na Crvenom popisu ugroženih biljaka u Hrvatskoj. A raste samo na Velebitu (a gdje bi drugdje?).
Inače je sibireja grmolika biljka, pripada obitelji ruža i ima ih nekoliko vrata (neki botaničari drže da su samo dvije, dok drugi tvrde da je pet vrsta, to ovisi o poimanju opsega neke vrste). Sibireja potječe iz Azije, u Europi se očuvala altajska sibireja (Sibiraea altaiensis). Hrvatska sibireja spada u tu vrstu i navodi se pod nazivom Sibiraea croatica. Dakle, rijetka je to i reliktna vrsta, ne i endemična.
Zašto cijela priča o hrvatskoj sibireji? Ima jedna zgodna pričica vezana za tu biljku. Davnih dana, kada je u o onomu komunističkom režimu sve hrvatsko bilo sumnjivo i pod povećalom režima, a to je eskaliralo osobito nakon gušenja hrvatskog proljeća iz 1971. godine, kada su brojni hrvatski domoljubi doživjeli različite usude, od progona, suđenja, otkaza na poslu, etiketiranja i svih drugih „humanih metoda“, jedan Gačanin je promišljao i smišljao kako ipak, makar i skriveno, progurati u javnost i nešto s hrvatskim imenom. Bio je to, sada već pokojni, Ive Burić, poznati glazbeni urednik na otočkom radiju, sadašnjemu Hrvatskom radiju Otočac.
Burić je bio čovjek zapažena glazbenog obrazovanja, glazba mu je jednostavno značila život, pa je on tih davnih dana formirao ženski pjevački zbor. A zbor je morao imati svoje ime, jer kakav bi to zbor bio da nema imena. I dao mu je naziv – Sibireje. Kod dijela javnosti je to izazvalo čuđenje,kod nekih zgražanje, ime ih je neodoljivo asociralo na Sibir, a Sibir je vezan s progonima i logorima. Što odjednom jedan Sibir ima s pjevačkim zborom u Otočcu? Istina je da je biljka sibireja dobila ime po Sibiru. No nikako nisu mogli proniknuti zašto takvo ime, osobito ako se zna da je sam Burić imao silnih neugodnosti s režimom. Da on sada veliča Sibir? Staljina?
Tek rijetki su znali o čemu se radi. A radilo se o drugom dijelu imena, onom croatica – sibiraea croatica. Oni koji su to shvaćali su mudro šutjeli, bili ispunjeni svojim nacionalnim ponosom, a zbor je pjevao, nastupao i kitio se zakamufliranim hrvatskim imenom. Režimlije to nisu shvatile, nisu razumjele, nisu bile „na razini zadatka“, naravno. Zgodna pričica, zgodan događaj. O sibireji i o pjevačkom zboru i o potrebi očuvanja nacionalnog bića"in corde" i u (naj)opasnijim vremenima.
M. Kranjčević
PRINT
