ŠVICA – Kad se hoće, ma nema toga što ljudske ručice ne mogu stvoriti i učiniti. Udruga Švički slap iz Švice nakanila je „uzeti stvar u svoje ruke“ i baviti se poljepšanjem svoga mjesta. Usput rečeno, u neka davna vremena, kada urbanizam nije dosegnuo ovakve monstruozne razmjere kao što je to u današnjemu modernu svijetu, postojali su „odbori za poljepšanje mjesta“. Njihov zadatak je dijelom bio urbanistički, on je odlučivao o izgledu svake novogradnje, dogradnje, izgledu svakoga krova, balkona, ali i uređenja okoliša. Da im je išlo dobro svjedoče i „stari gradovi“ (ne mislimo pritom na burgove, utvrde i slične stvari) u brojnima našima mjestima. A kako su današnji mjesni odbori često puta van domašaja oka jedinica lokalne samouprave, zlata vrijede ovakve udruge koje se angažiraju i (u)čine ono za što drugi nemaju interesa ni volje.
Već smo u jednomu prethodnom članku objavili kako su Švičani „izvadili iz šapračja“ staru centralu, ono što jest – jest, a sada su se odlučili uhvatiti ukoštac s bujnom vegetacijom koja je posve preuzela i zauzela nekadašnji slavni i nadaleko poznati švički slap, barem njegov glavni dio. Imale su tu motorne pile i sjekire vraškog posla, stari Gačani bi rekli da su ljudi bili „kaj u proredi“ (za one kojima taj pojam nije poznat to je promišljeno i selektivno prorjeđivanje mladih stabalaca u šumi, sve kako bi neposječeni mogli izrasti u visoka stabla). Ovim obavljenim poslom je sada švički slap (što je tužni i žalosni oksimoron, jer kako nešto može biti slap bez vode?, ali ga Švičani vole i dalje tako nazivati) gladak „kaj cilinder“.
No, za sve one koji nisu bili kadri boriti se s raslinjem, za njih je bilo mjesta u ruševnoj centrali. Odlučiše da tu strvinu od naše zapuštene „industrijske baštine“ koliko-toliko urede, pa su metle i lopate imale posla. Koliko god sve derutno bilo, ovako pometeno i s uklonjenom paučinom izgleda pristojnije, barem se šalje svima onima prolaznicima koji zavire u centralu poruka da je nekome stalo do svoga mjesta pa čini onoliko koliko može učiniti, bez ikakvih dobivenih sredstava, ali s entuzijazmom i srcem punim ljubavi prema svom zavičaju. Naravno da sve nije gotovo, ima toga još, samo da vrijeme posluži.
- Kad to sve skupa vidim, 50 godina se ništa nije maklo s mrtve točke, „mozgova i mozgova“ je bilo dosad, a mi u tako malo vremena krenuli i ne zaustavljamo se! Svima veliko hvala za druženja koja su puna smijeha iznad svega, za nesebičan rad i sve ono što nose u sebi, a to je ljubav za Švicu! Švičani moji, znate i sami da nam je Švica iznad svega, stoga vi drugi koji još uvijek dremuckate probudite se i krenimo zajedno vratiti stari sjaj našem selu – s puno optimizma zahvaljuje, poziva i proziva Ivana Prpić, predsjednica Udruge Švički slap.
M. Kranjčević
PRINT
