KRASNO – Čovjek se od davnina težio vinuti u visine, prisjetimo se samo tragične sudbine Ikarusa. Ta vječna težnja tinjala je tako sve do nekih suvremenih dana kada je čovjek uspio poletjeti, pa makar uz mehanička pomagala, ali ipak jest.
Usprkos toga počeo se on., čovjek, koristiti i nekima drugim sredstvima, najnoviji hit je snimanje s t. zv. dronovima, nekakvima lakim letjelicama oboružanima kamerama i sličnim čudima pa medijski prostor počinje sve više biti preplavljen takvim uradcima.
Ali kad je Velebit i Jadransko more u pitanju, nema toga drona koji može nadomjestiti pogled s nekoga od vrhova na jadranske otoke. Čovjek kao da gleda reljefnu maketu: ondje je otok Krk, ondje Prvić, tamo je Grgur, onamo zloglasni Goli otok, vidi se Rab, nešto dalje otok Pag, a oko zapinje i za Cres ili Mali Lošinj.
Pogled s bilo kojeg vrhunca Velebita je kao da se čovjek nalazi u tome nekom čudu tehnike, a ne, ništa mu ne treba, samo nešto dobre volje i kondicije. I lijepa vremena. Zadovoljstvo se ne da ničim drugim nadoknaditi.
M.K.
Foto: NP Sjeverni Velebit
PRINT
