OTOČAC – (…) kad dođu teški dani, kad odu svi jarani, kad zamirišu jorgovani (…), tekst je pjesme 'Kad zamirišu jorgovani', koju spjeva Dino Merlin i otpjeva u duetu s Vesnom Zmijanac (te izvođačice narodnoga melosa se mlađe generacije teško mogu sjećati, oni stariji vjerojatno da). A sad je, barem kada je u pitanju Gacka, vrijeme cvjetanja jorgovana i njihova mirisa.
Jorgovan u Gackoj svakako spada u tradicijsko cvijeće, ono koje se uzgaja od starine. Doista, teško je naći kuću uz koju ne raste, i ne cvjeta grm jorgovana. Ponegdje su cijele živice od jorgovana. U pravilu je to „plavi“ jorgovan, dakle biljka koja ima razne nijanse ljubičastih cvjetova, od gotovo rozikastih pa do tamno ljubičastih. No, ponegdje se dade vidjeti i bijelih jorgovana. Ima i žutih jorgovana, pa sve do „boje tamnog burgundca“ – kako vele poznavatelji nijansi boja.
A jorgovani k'o jorgovani, ima njih najmanje 20 različitih vrsta, a najmanje ih se još 10 „bori“ za priznanje statusa. Podrijetlo ovog cvijeća je Azija, netko će reći središnja Kina, netko Japan, a činjenica je da je rasprostranjen dobrim dijelom planeta na nadmorskoj visini od 200 do čak 2.000 metara, ondje gdje ipak ima relativno dosta vlage. Južne padine Himalaje su prave „plantaže“ divljega jorgovana.
Boje jorgovana imaju i određenu simboliku, tako se drži da „plavi“ jorgovan označava prvu ljubav, dok je bijeli simbol mladenačke nevinosti (kao, uostalom, i svako drugo bijelo cvijeće). Tako govori tradicija kod mnogih naroda.
Odakle nam dolazi naziv? Iz turskog jezika, dakle od erguvan, a to sve preko perzijskoga ergewan. I još jedna manje poznata činjenica, jorgovan pripada obitelji – maslina. Od njegove sušene kore spravljaju se i određeni ljekoviti pripravci.
Pa nek' miriše jorgovan.
M. Kranjčević
PRINT
