KOMPOLJE – Maglica se poljem povijala, maglica se poljem povijala … pjeva neka pjesma, u tradicijskom štihu, dakako (zabilježio ju je i Božo Potočnik 1979.). Maglica k'o maglica, u čemu je stvar, vjerojatno ćete se pitati? Pa ni u čemu posebno, osim što je ta pojava zabilježena krajem travnja, kada je proljeće krenulo „krupnim koracima“, kada se šuma počela odijevati u zelenilo, kada se topla zemlja počela pušiti. I to je pravi uzrok te prevrtljive maglice, koja se mijenjala naočigled, u trenutku je nastajala, a već za pola minute nestajala, pa se ni iz čega ponovo uz samo tlo stvarala, pa se raspršivala, ta je igra potrajala možda nekih pola sata. I maglice je nestalo, razišla se. Ovakve maglice u pravilu ne rađaju i nisu nagovještaj velike magle, dapače nagovještaj su vedre (nemaglovite) noći.
Pojava laganih i nestabilnih maglica moguća je i usred žarka ljeta, upravo u zalasku sunca kada nastaje i ubrzo nestaje. Ta maglica drži se tla, ne diže se visoko, a može se okom primijetiti kako se razlijeva, kako se pomiče. I to samo pod sjenovitim brdima, ne i onima osunčanima. Oko naše kamere zabilježilo je ovu pojavu „ispod Babine sikire“, tako se zove brdo koje dijeli sjeverozapadni dio Kompolja od Hrvatskog Polja.
M. Kranjčević
PRINT
