Svatko ima prijatelje vezane uz neka životna razdoblja. Vrijeme školovanja u našoj Gimnaziji Otočac veže me na nekoliko osoba koji imaju ljudska svojstva prijatelja kao kozmička kategorija. Nekoliko profesora koji su izgradili moj obrazovno-mentalni sklop. Prije svih Mišo i Iva Orešković, Fajda, Miran Ivanišević, Nenad Diklić. Neka se drugi ne uvrijede. Međutim, vrijeme naše Gimnazije ostavili su duboke i posebne glazbene tragove koji su gradili Mata Belson, Cija, Tomaš, Mišo....Godinama smo uporno vježbali pjesme, svirali na plesnjacima, bili smo sretni u sreći drugima koji uživali u plesu, pjevali zajedno s nama, rađali nove ljubavi....
Prvi pravi basist muzičke scene Otočca, glazbenik koji je zasadio svoj dio sadnice današnje glazbene scene Gacke doline. Uvijek ću se sjećati kada je donio iz Zagrebu žutu Hefner violin bass gitaru koja je ostala naš zaštitni znak. Uvijek je mirno svirao i stajao uz zvučnik kao basisti The Roling Stones ili The Who. Ako je Mata Belson je bio dobri duh „Skeptika“, Josip je bio motor naše svirke. Tada je nastao pojam CIJA – najprije nadimak, potom brand rock'n'roll Gacke doline a danas novinarsko ime koje se štuje.
Završili smo Gimnaziju. Svakoga je život odveo na stotine putova. CIJA je krenuo u novinarske vode. Prihvatio izazove lijepog ali i stresnog novinarskog posla. Iza njega su ostale tisuće stranica vijesti, komentara, kolumna...Bio je živa i pisana riječ sa prve crte...
I davnih kasnih 60-tih godina, prekjučer, jučer , danas i sutra jednostavno je kazat CIJA.
Kada se kaže CIJA to, to čovjek široke duše, dobra srca, glazbenik, novinar britke napisane i izgovore riječi. Poznat po svom aksiomu “Napiši kratko i po mogućnosti nejasno”...
CIJA je moj dobri i nezaboravni Schule und Musikkollegen. CIJA je bio, je i biti će moj Prijatelj.
Danas je zatvorio jedno od mnoštvo od poglavlja svoje životne knjige.
Krenuo je na obalu druge vječnosti a nama je ostavio u sjećanje svoje pjesme, razgovore, tekstove, izvješća...
Mr.sc.Ilija Rkman
PRINT
