OTOČAC – Valentinovo, u posljednje vrijeme se ta „svetkovina“ uvodi u modu među hrvatski narod. Pritom ona, naravno, sve više gubi onaj vjerski, katolički element, a sve više poprima nekakav svjetovni. Slično je to kao s razbožićavanjem Božića u Americi, a bogami sve više i diljem svijeta. Gotovo pa je sv. Valentin poprimio nekakva odličja kakva poganska božanstva „nadležna“ za putenost svake vrste.
Pa tko je taj sv. Valentin? Vjerodostojnih podataka, tako govore i crkvene knjige, nema mnogo. Navodno da je kao biskup živo u III. stoljeću i da ga je k sebi pozvao car Klaudije jer je bio na glasu velike učenosti i mudrosti, da se Valentin nije htio odreći svoga kršćanstva, gotovo pa da je i samoga Cara svrnuo na ovu religiju, no da se Car pobojao populusa i predao Valentina rimskom prefektu, a ovaj mu kao „čarobnjaku“ i nevjerniku odmah odrubio glavu. Neke vijesti da je Valentin pokopan ovdje ili ondje dodatno unose zabunu, posebno kad se zna da je kult toga svetca preuzet i zapisan tek u VIII. stoljeću, što je, moramo priznati, izuzetno daleko vrijeme da bi se mogle uščuvati vjerodostojnije spoznaje.
Sv. Valentin se tek od XIV. vijeka (Engleska) uzima kao zaštitnih zaljubljenih (zato je taj „kult“ i najrašireniji u anglosaksonskom svijetu), premda ima i onih koji govore da je to bilo mnogo prije, tamo negdje još u vrijeme kasne antike, upravo da bi se prekrio već postojeći rimski poganski kult slavljenja božice Junone, božice braka i obitelji, a ta poganska svetkovina padala je baš na 14. veljače.
Bilo kako bilo u jadranskoj kulturnoj zoni sv. Valentin nije prečest svetac, za razliku od panonske Hrvatske gdje su mu posvećeni brojni oltari, a u Slavoniji ima i poneka crkva čiji je on patron.
Inače sv. Valentin nije samo zaštitnik zaljubljenih već ima i drugih „nadleštava“, narod ga zaziva u pomoć kod očnih bolesti i padavice, ali i od zaraznih (spolnih?) bolesti.
M. Kranjčević
PRINT
