KRASNO – Većina ljudi govori kako je neki kraj, neka zemlja, neki kontinent lijep, divan, kako je negdje, mislimo na samu prirodu – prelijepo. Kao da ima na ovoj Kugli zemaljskoj nekog predjela koji nije takav, od pustinje do prašume, od tropa pa to polarnih kapa, sve je lijepo jer priroda jednostavno ne može biti ružna. Ima jedna latinska uzrečica „natura non sunt turpia“, doduše koja se odnosi na ljude i njihov izgled, a i ljudi su dio te iste prirode, koja kaže da sve što je prirodno ne može biti ružno, odnosno sramotno.
No u toj lijepo prirodi je šćućurena hirovitost, nagla i neobuzdana, upravo onakva kakvu samo ona može iznjedriti. Evo, ovih dana se klima na Velebitu intenzivno mijenjala, iz ure u uru, sniježi, sad olujna bura, sad se na vrhove navukla oblačna kapa, sad odjednom popuhuje južnjak, i sve se mijenja iz časa u čas. Zato ne treba začuditi ovaj predivni snimak koji je ulovljen u času kristalne bistrine, to samo bura zna prirediti, gdje se modri more i otoci vide kao na dlanu. Ali, tu ljepotu treba uloviti između dva njena, prirodina, hira u zimsko vrijeme.
M.K.
Foto: preuzeto od NP Sjeverni Velebit
PRINT
