Događaju se nevjerojatne stvari. Čelnici EU promoviraju migracijske politike koje su do jučer najoštrije napadali kod drugih. Preko noći su ''konzervativni, primitivni'' lideri poput Trumpa, ili Orbana, postali uzori liberalnoj i ''progresivnoj'' Europi. Dovoljan je bio jedan mig i ucjenjivački potez turskog predsjednika.
Između sadržajno i vrijednosno nespojivih državnih zajednica prije, ili kasnije nikne nekakav ''kineski zid''. Ili ograda od bodljikave žice. Zid je uvijek obrambeni. Brani sustav koji su izgradili oni koji se nalaze unutar njega. Sustav vrijednosti, tek onda nekakva materijalna bogatstva, ili zalihe hrane i lijekova.
Danas cijela EU gradi svoj vanjski zid. Europski zid u Grčkoj. Zato je licemjerno optuživati bivšu grčku vladu što ga nije napravila prije pet godina. Istina je ovo - nije ga napravila, jer tada to nisu htjele velike članice, pače su kažnjavale i izolirale Orbana zbog iznuđenog postavljanja ograde na mađarskim granicama.
Danas šute oni europski političari koji su do jučer ismijavali i američkog predsjednika zbog njegovog ''nepotrebnog'' učvršćivanja već postojećeg zida prema Meksiku. A trebali bi se ispričati i tražiti tehničku pomoć!
Prije godinu dana putovao sam automobilom američkim jugozapadom. U blizini Tombstonea, gdje se odigrao onaj poznati obračun kod O.K. Corrala, zaustavila me granična policija. Provjeravali su dokumente, tražeći ilegalne imigrante koji su eventualno savladali zid prema Meksiku, udaljen nekih 30 kilometara. Blizu dvaju ekonomistima poznatih Nogalesa, jednog u Arizoni i drugog, siromašnog, u Meksiku. Tik iza ograde.
Imao sam urednu vizu koju mi je izdala američka država, traženi ilegalci je nemaju. SAD su vrlo uređena država i imaju jasno definiranu imigracijsku politiku pretočenu u zakone. Imaju i državne službe koje provode tu politiku i zakone, pa ako treba i gradnjom fizičkih barijera. Imigracijska politika pak dio je ukupne ekonomske politike koja bi bila nemoguća kada bi se u SAD ulazilo ilegalno. Drugim riječima, visok životni standard i radna mjesta u Americi ovise i o uspješnosti zidova i granične policije. Zidovi postoje da bi se zadržao visok životni standard, prije svega onih licemjera koji iz udobnosti svojih fotelja nadmoćno mudruju o svim nepravdama ovog svijeta, za koje krive Trumpa. Ili Orbana.
Tri stotine kilometara istočnije na istoj granici nalaze se dva velika grada koje dijeli rijeka Rio Grande i, opet, visoke ograde i zidovi. El Paso u Teksasu i Ciudad Juarez u Meksiku. Raj i pakao odijeljeni ''Trumpovim'' zidom. Glavni ilegalni kanali za dostavu droge na ogromno američko tržište. Zbog koje deseci Meksikanaca ginu svakog dana u obračunima suprotstavljenih narko-kartela. Od metaka, ne od nekog virusa. Ginu jer su vlade širom svijeta trgovinu drogom proglasile ilegalnom aktivnošću. No, to je posebna i vrlo tužna priča prepuna najgoreg licemjerja. A Trump samo provodi te i takve zakone, koje čak nije sam predložio.
Uređene države brane svoje granice, čime god je potrebno u konkretnoj situaciji, i koliko god se to nekome činilo kao grubost. Ako ne brane, nisu države, i rade na štetu svojih državljana.
Hrvatska ovaj put ima sreću da se EU odlučila braniti u Grčkoj. Ipak, treba uzeti u obzir i nepovoljniji scenarij u kojemu stotine tisuća ilegalnih migranata prelaze Dunav, Savu, Neretvu, Omblu… Uređena država priprema se na vrijeme. Posebno se priprema na granicama koje i postoje zbog dobrobiti nas unutra, a ne zbog onih izvana. Njima pak treba pomoći da uspostave svoje napuštene granice, tamo, odakle su došli.
Netko će reći – ali, zar nije suvremeni globalizirani svijet upravo negacija kojekakvih granica? Kako pomiriti ekonomske blagodati međunarodne podjele rada s granicama nacionalnih država svakih stotinu kilometara? Ima li rješenja?
Ima. Za početak, svaka nacionalna država neka uredi prostor unutar svojih granica. Neka te granice budu jasno utvrđene, na kartama i u naravi. I, najvažnije, u tim zidovima treba biti mnoštvo vrata! Vrata koja se otvaraju dovoljno široko po potrebi i sukladno stupnju harmonije s onima s druge strane. Američki ekonomist Kenneth Boulding opisao je ovaj ustroj kao ''vrtovi ispresijecani zidovima s otvorenim vratima''.
Drugim riječima, ni najveće integracije ne mogu funkcionirati bez granica nacionalnih država. Protočnost tih granica ovisi o stupnju harmonizacije interesa razgraničenih država. I, najvažnije, prohodnost se dozira isključivo na službenim graničnim prijelazima, nikako u šumama, ili na poljima između njih. Sve izvan službenih prijelaza valja promatrati kao čin agresije, sa, ili bez primjene sile.
A zašto je s jedne strane granice ''pakao'', a s druge strane nekakav raj, odgovorni su brojni znani i neznani diljem svijeta… kroz tisućljeća razvitka ljudskog društva.
B. Škegro/ direktno.hr
PRINT
