KOMPOLJE – U subotu je u Kompolju bilo posebno svečano, slavila se letnja Stipanja. Jest da je taj blagdan bio po kalendaru dan ranije, ali je to don Angjelo premakao u subotu iz posve praktičnih razloga, da dođe čim više vjernog naroda i da mu mogu doći kolege svećenici na misu, da je pomakao u nedjelju, oni ne bi mogli doći. Mudro od njega! Ne samo oni, svećenici, već i pravi pravcati biškup, doduše u miru, biškup Juraj Jezerinac, bivši vojni ordinarij je došao. Rado se odazvao don Angjelu, a kako i ne će, svojevremeno je don Angjelo radio u vojnom ordinarijatu, a Jezerinac mu bio nadređeni. A onda su im se putevi razišli, tu priču već znamo, ne treba je ponavljati, a kakvi bi oni bili svećenici da jedan drugome već odavna nisu sve oprostili. Ipak su ljudi, nisu božanstva.
Kompoljska crkva je bila puna, ne samo Kompoljčana već vjernoga naroda iz cijeloga Otočkog dekanata pa čak i šire. Moglo se vidjeti dosta nepoznatih lica, ali i onih medijski vidljivih.
Misu je predvodio mons. Jezerinac, a koncelebriralo mu je još sedam svećenika. U pozdravnoj besjedi je don Angjelo naglasio da je ovo treći dolazak biskupa Jezerinca u Kompolje, prvi put još kao običan svećenik davnih dana na mladu mašu Milanu Šimunoviću, zatim jednom kasnije kao biskup i sada treći put. A biskup Jezerinac se u svojoj propovijedi osvrnuo na don Angjelov jubilej, odnosno njegovu 40. godišnjicu svećeništva, usput iznijevši i kratki mu životopis, od zaređenja pa do Kompolja. Vjerni narod je bio ponosan na svoga župnika, medijski eksponiranoga, pisca, filozofa, teologa, novinara, publicistu, medijskog maga, što li već za don Angjela nisu izrekla biskupova usta, dok je don Angjelo ab imo pectore jamačno cvjetao, to ničim nije vidljivo pokazivao.
Misa posvećena sv. Stjepanu Prvomučeniku, zaštitniku župe Kompolje bila je pjevana misa, kao rijetko kada kompoljski zbor, ali i cijeli vjerni narod, pjevao je crkvene pjesme iz svega glasa, među njima i one koje je don Angjelo skladao, u crkvi se orilo kao malo kada. Svakako da je tome pridonijela i Jezerinčeva propovijed puna duha, iskazanog entuzijazma, potpore, ohrabrenja i uvažavanja vjernika i hrvatskoga naroda.
Nakon maše nastavilo se druženje vjernog naroda u dvorištu crkve, nakon duhovne uslijedila je i tjelesna okrjepa, za koju se pobrinulo Lovačko društvo Vepar iz Kompolja, dok se za milozvučne zvuke pobrinuo Tamburaški sastav Patrioti, od milja nazvani Legionari.
M. K.
PRINT
