LOVINAC – Nekada kada nije bilo radija, televizije, interneta, fejsbuka, instragrama i takvih stvarčica, narod je morao nekako kratiti dokolicu, onda kada je mogao dokoličiti. To je najčešće bilo kod pastira, čuvala se marva, čuvale se ovce, imalo se vremena pa se smišljalo svašta, od narodnih igrica i igara, do stihova, pjevalo se, sviralo na diple i tako to. A nije bilo baš ni velikog obilja, više je narod bio gladan nego sit, hrana je uvijek bila na pameti. Zato ne treba čuditi spjevani stih koji glasi: Da je mlika kolika je Lika, bio b' sir kolik Zir. I doista uzvišenje Zir (zemljopisci bi ga nazivali timor) je dominantna i strma uzvisina u prostranomu Ličkom polju. Zamjetan je već izdaleka kada se putuje autocestom u ili iz Dalmacije.
E sada zamislimo ogladne pastire koji glede u Zir i sanjaju da je sir. Mili Bože masne brade (od sira), ali od toga nema ništa, samo gola kamenčina i to ti je. Pa ti sanjaj i pjevaj.
No Zir je svakako izazovan planinarima. Ipak treba dosta spretnosti i umješnosti popeti se na sam vrh, treba znati odabrati pogodniju stranu penjanja. Zato je pogodno ovo vrijeme ni jake zime ni topla proljeća, barem nema zmija, a vele da „smrada“ tamo ima podosta. I našla se jedna mala i hrabra grupa momaka, sastali se, dogovorili se i pravac na vrh Zira. Osvojiti ga! A odatle pogled puca na cijelu Liku, ma sve tamo do Krbave, valjda i Gacke. I sve to s božjim blagoslovom, samo što ovo brdo nije Horeb, a njegova prečanost nije Mojsije.
M. K.
PRINT
