O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Velebit još uvijek iznenađuje novim vrstama

1/2
Velebit još uvijek iznenađuje novim vrstama
Velebit još uvijek iznenađuje novim vrstamaVelebit još uvijek iznenađuje novim vrstama
Objavljeno: 25-08-2018

KRASNO - Nacionalni park Sjeverni Velebit, od svog osnutka 1999. pa do danas, veliku pažnju posvećuje znanstvenim istraživanjima i s pravom se može podičiti da je prostor stjecanja novih spoznaja. Istraživanja gljiva, često zanemarene velike skupine živih organizama, nimalo u tome ne zaostaju za ostalima velikim skupinama. Prvi podatci o gljivama s prostora današnjega nacionalnog parka datiraju još s početka 20. stoljeća kada su strani istraživači uglavnom proučavali lišaje (lihenizirane gljive). Prva sustavna istraživanja bioraznolikosti neliheniziranih gljiva iz odjeljaka Basidiomycota (bazidiomiceti) i Ascomycota (askomiceti) na području Parka započela su 2003. godine, a traju još i danas. Upravo je u ovom novijem razdoblju zabilježena većina raznolikosti neliheniziranih gljiva na području Parka. Broj poznatih vrsta gljiva u Parku danas iznosi oko 800 (uključujući lišaje), a u posljednje vrijeme s područja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit opisane su i tri nove vrste gljiva za znanost – vrste koje do tada nisu bile poznate znanstvenoj zajednici!

Istraživanja fimikolnih gljiva koje naseljavaju izmete domaćih i divljih životinja rezultirala su pronalaskom dvije nove vrste za znanost: Thecotheus platyapiculatus (hrv. velebitska bubnjarica) i Coprotus epithecioides (hrv. divokozin gumbić). Vrsta Thecotheus platyapiculatus živi kao razlagač izmeta konja i znanstveno je opisana prema nalazu s područja Zavižana. Osim iz Hrvatske, do sada je ova vrsta poznata još samo iz Njemačke. Zrela plodišta su bubnjastog oblika, svijetlo ružičaste boje i promjera svega oko 1 mm. Vrsta Coprotus epithecioides pronađena je na izmetu divokoze na području Hajdučkih kukova koji su trenutno jedino poznato nalazište ove vrste u svijetu. Dimenzijama je još manji od prethodne vrste, pri čemu najveća plodišta ne prelaze 0.5 mm u promjeru i iznimno ih je teško uočiti bez pomoći ručnog povećala ili stereomikroskopa. Mlada plodišta su isprva okruglasta, a u zrelosti poprimaju lećasti do nepravilno-jastučasti oblik te su poluprozirna do blijedo žućkaste boje.  Fimikolne (koprofilne) gljive izuzetno su važne u kruženju tvari u prirodi budući da sudjeluju u razgradnji biljnih ostataka koji neprobavljeni prolaze kroz probavu preživača. Treba napomenuti da ove vrste ne bi bile pronađene na području Parka da na tom prostoru nema adekvatne zaštite velikih divljih životinja (populacija divokoze) te održavanja tradicionalnog stočarstva (konji na slobodnoj ispaši).

Na prostoru istinske divljine, na području Hajdučkih kukova,  pronađena je još jedna nova vrsta gljive nazvana Pyrenopeziza velebitica (hrv. velebitska svjetlorupka). Plodišta ove vrste razvijaju se na kori i oštećenim dijelovima grana endemske borbaševe kozokrvine (Lonicera borbasiana). Grane na kojima u proljeće možemo pronaći plodišta ove gljive nalaze se još uvijek pričvršćene za živu biljku. Plodišta su duboko čaškasta, promjera do 1.3 mm, kestenjasto smeđe boje s bjelkastim dlakavim rubom. Dno „čašice“ odnosno himenij je sive boje. Osim na Hajdučkim kukovima ova je vrsta zabilježena i na Rožanskim kukovima, a s obzirom na očitu preferenciju na borbaševu kozokrvinu, možemo ju očekivati i na drugim područjima Dinarida gdje je rasprostranjena ova biljna vrsta. Daljnja intenzivna mikološka istraživanja koja su već u tijeku na drugim biljnim vrstama iz roda Lonicera će pokazati je li riječ o gljivljem endemu, što je inače kod gljiva razmjerno teško utvrditi.

Dio postava Kuće Velebita posvećen je upravo gljivama. Prilikom osmišljavanja sadržaja nastojao se istaknuti pravi značaj gljiva tj. prikazati gljive kao ekološki iznimno važnu, ali često zanemarenu skupinu organizama te naglasiti njihovu nezamjenjivu ulogu u kopnenim ekosustavima. Posjetitelje se upoznaje s carstvom gljiva i njihovom raznolikošću prema staništima na kojima se javljaju u Parku, ali i postiže odmak od uobičajenog poimanja i predstavljanja gljiva u odnosu na čovjeka te njihovog korištenja u prehrani. Zaštićeno područje sjevernog Velebita izuzetno je značajno za očuvanje ugroženih vrsta gljiva i bioraznolikosti uopće.

NP S.V./M.K.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom