Zahvaljujući Festivalu znanosti 2018. na trenutak je oživjelo mjesto Dabar kraj Otočca. Studenti kroatistike i učiteljskog odjela Sveučilišta u Zadru u sklopu programa Festivala znanosti o temi „Otkrića“ posvetili su jedan dan otkrićima glagoljskih rukopisa u Hrvatskoj, a ta ih je tema neizbježno dovela najprije u Otočac, potom u Dabar koji je u srednjem vijeku prema svim pokazateljima bio snažno žarište glagoljaštva, pismenosti i kulture u Gackoj.
Poznato je da je u srednjem vijeku na području Dabra postojalo više naselja, tako se osim Dabra s crkvom sv. Kuzme i Damjana, spominju Tribihovići i Okrugljani s crkvom sv. Ivana (lokalitet najvjerojatnije na današnjem Bobić brdu i polju Krugljak).
Da se na tom prostoru uvelike glagoljalo, svjedoče čak tri poznata nam glagoljska rukopisa, dva s kraja 14. stoljeća, Borgiano Illyrico 5. i 6, a jedan sto godina mlađi – Dabarski brevijar iz 1486. godine. Tradicija glagoljaštva nestat će praktički preko noći nakon osmanlijskih žestokih prodora, a ovi će rukopisi (kao sigurno i drugi, ali izgubljeni) biti odneseni na sigurnija područja Istre i Primorja, potom u Vatikan, da bi Dabarski brevijar bio kasnije vraćen u Hrvatsku (HAZU), te tako sačuvani do danas.
Stazama starih dabarskih glagoljaša kročili su zadarski studenti, zajedno sa svojim profesorima doc. dr.sc. Jasminkom Brala-Mudrovčić i doc. dr. sc. Josipom Miletićem, u pratnji lokalnih vodiča Marijane i Pave Bićanića. Obišlo se dvije moguće lokacije srednjovjekovne crkvice sv. Kuzme i Damjana, sadašnju crkvu sv. Mihovila na zaravni brda Vučjak ispod nekadašnje utvrde Dabar ili Sokolić (kako se zvala u doba Frankopana i kasnije) i zanimljiv lokalitet nepoznate crkve, ucrtane na austrougarskoj karti iz 1774. godine, a kojoj danas nema traga.
Tijekom jednog popodneva u Dabru studenti su susreli, osim vodiča koji su ih dočekali, samo jednog postarijeg pastira koji ih je pozdravio začuđeno i veselo, a doznajemo kako trenutačno tamo živi oko 80 ljudi.
Zbog toga Marijana Bićanić ističe koliko bi bilo važno za ovaj kraj pokrenuti arheološka istraživanja bar na jednom od više obećavajućih lokaliteta, a pokazala je i dva predmeta koja je našla u zemlji tijekom poljoprivrednih radova. Jedan je možda dio drške mača, a drugi laičkom oku neodgonetljiv. Studenti i profesori obećali su da će na svome fakultetu 'pronijeti glas' o Dabru, pa se možda i sveučilišni Odjel za arheologiju zainteresira za ovaj nedirnuti potencijal. A takva 'sitnica' za ovaj kraj u sadašnjim okolnostima značila bi puno.
Podsjećamo, na cijelom području nikada nisu rađena istraživanja (osim zaštitnih konzervatorskih tijekom obnove crkve sv. Mihovila, a čiji su rezultati javnosti nepoznati). Bilo je povjesničara i arheologa koji su isticali da je Dabar potencijalni 'zlatni rudnik' za arheologiju, ali je sve i ostalo na tim riječima. O potentnosti prostora ponešto govori i podatak da se u zagrebačkom Arheološkom muzeju čuva srednjovjekovni karolinški mač iz 10. stoljeća slučajno nađen na brdu Korać na području Dabra (o tom brdu sačuvana je legenda da je na njem zakopana zlatna kočija!).
Sve ono što su studentima na ovom stručno-radnom i rekreativnom izletu kazivali Marijana i Pave sadrži prezanimljivu mitsku patinu prošlih vremena ispod koje se naziru i neke činjenice, provjerljive u povijesnoj literaturi. Priča je to o jednom posve drugačijem Dabru, napučenom, naprednom, plodnom kraju kojega povijesni usud u intervalima nemilice samelje ostavljajući ga na tankoj niti, ali se uvijek uspije oporaviti. Tako je bilo u vrijeme dugih ratovanja s Osmanlijama, tako je očito i u najnovijoj povijesti.
Jedino što je mala šansa da se umirući Dabar uspije oporaviti i danas nakon zadnjeg rata jer baš ništa ne kreće u tome smjeru. A trebalo bi. Jer je riječ o zemaljskom raju. Makar trenutačno zaboravljenom.
M.K.G.
PRINT
