U Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu učenici 4. razreda ekonomista Srednje škole Otočac s prof. Manjom Kostelac-Gomerčić gledali su predstavu Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja. Izabrana je baš ova predstava iz nekoliko razloga, riječ je o kultnom djelu Ive Brešana koje pripada najboljim dramskim tekstovima suvremene književnosti, o najpoznatijem domaćem primjeru „teatra u teatru“, o zabranjivanoj predstavi koja danas u režiji Vinka Brešana, premijerno izvedena u lipnju 2014., propitkuje i nove socio-političke odnose. Svakako je jak razlog i činjenica da se to djelo nalazi u nastavnom programu Hrvatskog jezika za 4. razrede i na popisu je gradiva za državnu maturu.
Evo što o predstavi pišu učenici:
Katarina Furlan:
Predstava je bila odlična i željela sam da još traje. Glumci, režija, tekst, sve je bilo savršeno. Po vrsti je to groteskna tragikomedija, a radi se o lupeštini, primitivizmu i licemjerju, s jedne strane, i o težnji za pravdom, s druge strane. Radnja je smještena u Dalmatinskoj Zagori, izmišljenom selu Mrduša Donja, a naročito mi se sviđa posebna atmosfera koju predstava ima.
Smiješno je kako nepismenjaci glume Hamleta, ili kako ga oni zovu – „Omleta“, a na kraju će doživjeti iste sudbine kao likovi koje glume. Naravno, ovo je teatar u teatru. Radnja se događa u vrijeme komunizma, pa tako predstava započinje sastankom koji je sazvao drug Puljo, a tema mu je bila kultura u selu, pa će Šimurina dati prijedlog kako kulturno uzdići selo – pripremiti predstavu „Omleta“, tj. Hamleta, koju je on jednom slučajno gledao u Zagrebu. Usred sastanka upada Joco i optužuje Bukaru, koji je sekretar i svi ga se boje, da je ukrao novce iz blagajne optuživši za to Jocinog oca, koji je nevin završio u zatvoru. Tako svi dobivaju uloge iz Hamleta koje im pristaju: Joco je Hamlet, njegova djevojka Anđa je Ofelija, njezin otac Puljo je Polonije, a kralj Klaudije je, naravno, Bukara. Majkača je Gertruda, Mačak je Laert, Šimurina pripovjedač, a seoski učitelj Škunca redatelj. I tako nastaje prava predstava, ista kao pravi Hamlet, no na naš seoski način. Zanimljivo je da nema cenzure što doprinosi još većoj zabavi.
Josipa Lesinger:
Ivo Brešan, jedan od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara, davne 1965. godine napisao je scenarij za predstavu „Hamlet u selu Mrduša Donja“. Prvi je put prikazana na daskama koje život znače 1971. godine u Teatru ITD, a s godinama je stekla status jedne od najboljih drama hrvatske književnosti. U tome kazališnom komadu isprepliću se elementi satire, groteske i tragedije, a tema je pretvorba klasične dramske priče u 'stvarne' događaje u modernom kontekstu (jedno selo u Hrvatskoj 50-ih godina 20.st.). Nakon što su seljaci jedva pristali izvesti predstavu Shakespeareova Hamleta radi kulturnog uzdizanja sela, dolaze problemi u shvaćanju originalnog Hamleta. Učitelj Škunca primoran je izmijeniti, iako smatra da nije dorastao tome, odnosno prilagoditi originalni tekst mještanima, a najviše Bukari koji slovi kao autoritet cijele družine. Zanimljiv je Bukarin mentalni sklop: britak i drzak na jeziku, prosječno inteligentan, preko mjere samouvjeren, ali nenačitan, što mu otežava shvatiti pročitano. Iako na kraju istina izlazi na vidjelo, ona nikoga ne zanima jer je stigla vijest da se Jocin otac u zatvoru ubio, a kriminalac Bukara uvjerava seljake u svoju nevinost i oni nastavljaju urlati i piti.
Važno je napomenuti kako se cijelo vrijeme odvija teatar u teatru, očita je intertekstualnost djela, kao i inovativnost jezika u drami koja se očituje u bogatstvu narodnog govora uz vulgarizme i pučke idiome. Brešan je „zabranio“ cenzuriranje određenih dijelova radi kvalitete izvedbe i slobode glumaca. Povezano s time, scenografija nije u prvom planu, ona je jednostavna, tek dvije drvene tribine, ponešto crvenih petokraka koje aludiraju na političko stanje u vrijeme radnje drame i podsjećaju na theatre politique, radio prijemnik, čije emitiranje pravi prijelaze između prizora, te stol i dvije stolice. Na taj je način glumcima omogućena veća pokretljivost na sceni, a publici koncentracija na glumce. Redatelj Vinko Brešan uspio je u ovoj predstavi organizirati glumce i pružiti publici zadovoljstvo. To najbolje potvrđuje dugi pljesak, rekla bih iznadprosječni pljesak publike. Iako je u predstavi vladala napeta i politički nastrojena atmosfera, najveći efekt, pored mračne pozornice i mobilnih lampi, dao je glumac Borko Perić, koji je utjelovio lik Mile Puljiza Pulje. Sveukupni ansambl je dao sve od sebe i zaslužuje naše divljenje. Nešto inovativno, nešto suvremeno, nešto predivno. Predstava koja nosi poruku, koja se može gledati iznova i iznova, kao i klasičan film Sam u kući, ali to je već neka sasvim druga priča.
Katarina Vukelić:
Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja je drama o licemjerju, lopovluku i oportunizmu, zaodjevenima političkim frazama, prepoznatljivima bez obzira na vrijeme i mjesto. To je također svjedočanstvo o primitivizmu, gluposti i pokvarenosti jednog sustava. Predstava započinje razgovorom seljaka u selu Mrduša Donja. U tom razgovoru Bukara, koji je upravitelj zadruge i sekretar Mjesnog aktiva Partije, smatra da se u njihovu selu mora održati kazališna predstava. Uključuje se Šimurina, koji je bio na jednoj predstavi u Zagrebu, a to je, kako on kaže, „Omlet“, te prenosi seljacima svoj doživljaj predstave. Slijedi uvježbavanje predstave, a rezultat je „teatar u teatru“.
Redatelj je osmislio, a glumci izveli predstavu na najbolji mogući način, što možemo vidjeti npr. u Bukarinom nastupu kad glumi Klaudija te riče kao lav da bi naglasio njegov kraljevski autoritet i izazvao smijeh publike. Prema mom mišljenju, predstava je vrlo dobro izvedena jer je sadržaj bio razumljiv čak i onima koji nisu pročitali djelo. Glumci su svojim rječnikom, ponajviše vulgarizmima, nasmijavali publiku. U nekim dijelovima mi se činilo kao da komuniciraju s nama jer se u komičnim scenama predstave mogao nasluti osmijeh i na njihovim licima, ispod glumačke maske.
Foto: kazalistekerempuh.hr
PRINT
