Podatak Ćiće Štefanca da je na periodičnom potoku u Čoviću svojevremeno radila jedna mala mlinica poslužio nam je kao polazište, no pitanje je na kojem potoku jer ih je u Čoviću više, a onda i na kojem dijelu potoka.
Dodatno nas je zbunio prikaz situacije na austrougarskoj karti prije 250 godina jer je na području Čovića ucrtana samo jedna mlinica, i to na lokaciji pod brdom (Hržićem tj. Plasinom ili možda Ciginim vrilom, bilo nam je teško odrediti). Na prvi je pogled to trebala biti Ivelićeva malenica, ali je izvor nacrtan kao jezerce, a potok malo predug za stvarno stanje, pa smo posumnjali da je u prošlosti potok iz Ciginog vrila, a zapravo iz puno izvora u kamenjaru gaja i vrilaca po polju, možda imao korisniju funkciju nego danas. Uputili smo se u Čoviće i putem pitali koga god smo sreli, je li na Ciginom (mora se izgovoriti s čakavskim kratkosilaznim na 2. slogu) vrilu odnosno potoku bila kada mlinica. Svi su nas gledali u čudu i bili kategorični u odgovoru: Ma kakvi!
Ipak smo ga pretražili sad kad je korito posve suho, ali osim zadivljujućih prizora razvedenoga toka posvuda unutar kamenjara (kad je voda tu su brojni slapići i mali meandri) skrivenoga u gustom šipražju, nismo našli nikakav pouzdan trag. Za jednu raspucanu stijenu procijenili smo da je glavni izvor, a u toku ispred nje bilo je izvrnutoga nepravilnog kamenja te kamenito dno poput složene kaldrme. Hm, ipak premalo da bi bilo 'nešto'.
Kroz gusto granje malo dalje bjelasala se druga stijena, bjelija od ostalih, pa smo se probili i do nje, a unutar nje nalazila se jama s povećim otvorom koji se nazirao s južne strane. Zbog teško pristupačnog i potencijalno opasnog pristupa odustali smo od silaska unutra, ali i posumnjali da smo nabasali na pećinu o kojoj je zapis oko 1850. godine ostavio lešćarski župnik (sjećate se serije članaka „Iz starih zapisa“): „…Cigino vrělo najzadnja planina k Prozoru – nahodi se takojer jedna Pećina 10 minuta od župe, u kojoj se daleko pod zemljom može, ali teško proći, blizu iste izvire vrělo pod istim imenom.“
Zaključimo, teorija o mlinici na Ciginom vrilu pala nam je vodu, tako da je ona što je ucrtana na autrougarskoj karti ipak – Ivelićeva mlinica. No, gdje je onda druga mlinica koju spominje Ćićo? Raspitujemo se u dvorištu Tomislava Matasića, doznajemo da je riječ o Malcetinoj malenici, a naći ćemo je na potoku iza Vrbanova mosta, kod Mudrovčića.
Izgledalo je jednostavno, ali nije bilo. U trećem pokušaju zaustavljamo se kraj dvorišta u kojem je starija žena. Znate li gdje je bila mlinica, pitamo. Već smo spremni otići jer se spušta mrak. Ali žena nam prilazi i kaže: Pa tu, odmah iza kuće. Kata Mudrovčić ljubazno nas je potom odvela do zavoja na bezimenom potoku gdje još stoje minimalni ostatci mlinice – nešto kamenja. Rekla nam je i kako malenica „odavno ne radi, kad sam se tu udala, već nije radila, a kad je to biloo….“
I za kraj, još jedna impresija. Nedaleko odatle uočili smo jednu praznu staru kuću na kojoj je oglašena prodaja, druga predivna stara kuća kraj Vrbanova mosta urušava se napuštena, preko mosta dvije stare kuće gdje nema nikoga. Tolika ljepota, a svi pobjegoše od nje……
M.K.G.
PRINT
