Nastavljamo istraživački serijal o gackim mlinicama.
U potrazi za tragovima čovičkih mlinica prva nam je informacija bio zapis u Ćićinoj knjizi 'Gacka- europska kraljica boje opala' u kojem navodi da su u Čoviću svojevremeno dvije male mlinice mljele žito, jedna kod mosta na putu Čoviće-Crno Jezero (Tončin most), a druga na periodičnom potoku.
Prvu je bilo lako naći, uočljivi su ostatci odmah kraj mosta ispod ceste prema Crnom Jezeru, a kako periodičnih potoka ima više, o drugoj smo se morali raspitati u selu i doznali smo i njenu lokaciju. Prva je Ivelićeva (Matasićeva) malenica, a druga Malcetina (Mudrovčićeva) malenica. O Malcetinoj ćemo drugi put, a ovdje ćemo ukratko o Ivelićevoj malenici.
Najprije smo se kod više Čovićana raspitali znaju li čija je to bila mlinica kraj mosta i uglavnom su potvrdili da znaju za nju, ali nisu znali tko su vlasnici. Samo nam je Mate Banić rekao kako misli da je mlinica bila od nekoga iz familije Bože Ivelića (Matasića).
To se i pokazalo točnim jer kad smo došli fotografirati mlinicu, taman je preko livade blago vodio kući Danijel Matasić, baš od spomenutih Ivelića. Potvrdio nam je da je mlinica vlasništvo njegove obitelji i da je radila, koliko se sjeća po priči, do prije nekih 70 godina.
Od mlinice je danas ostalo jedno brvno i nešto kamenja koje služi kao prijelaz preko malog periodičnog potoka. Dio potoka pod brdom u novije je vrijeme obzidan kamenom. Potok nema drugog imena nego – Malenica.
Riječ je zapravo o sasvim kratkom rukavcu koji se periodično puni vodom jer, kako nam je Danijel objasnio, koji put voda teče iz Gacke u potok, a koji put obratno, iz potoka u Gacku. Naime, iz Gacke voda ulazi u potok kad se njezin vodostaj povisi, a u Gacku voda teče onda kada se dignu vode u Kosinju (Lika) pa provale u vrilo potoka, s kojim je područjem podzemno povezan (kao i niz drugih izvora u okruženju). Riječ je zapravo o estaveli (istovremeno izvor i ponor), čestoj i karakterističnoj pojavi na rijeci Gacki, gdje se kamena grotla i šupljine u tlu jednom ponašaju kao izvori, a drugi put kao ponori. Priroda je doista čudesna.
A istinski nas je zadivilo i ispunilo strahopoštovanjem kad smo čuli da se naš mladi sugovornik bavi isključivo stočarstvom i poljoprivredom i tako prehranjuje obitelj. Dok smo razgovarali u pastoralnom okruženju livada, rijeke, ovčica i krava, uz topao zrak, lagani povjetarac, kravlje zvonce i ćurlik norčića (a i dva su ribiča na Gacki neometano prepustila svome guštu), Danijel nam otkriva da trenutačno ima 10 krava i da prodaje mlijeko po najvećoj otkupnoj cijeni od 2,18 kuna za litru jer je mlijeko njegovih krava najviše kvalitete. Iako je suša i trava je slaba, opet se nekako snađe. A nagodinu će biti bolje.
- Ja sam zadovoljan, zaradim toliko da se može preživjeti i to je dovoljno. Pogledajte koliko okolo ima dobre ispaše i pašnjaka, šteta bi bilo da to propada, kaže Danijel dok iz njega zrači istinsko zadovoljstvo, ispunjenost i mir. I prelazi na nas. Možda iz njega, možda od pašnjaka ili od vode, vjerojatno sve zajedno. Divota.
Tako smo u potrazi za mlinicom pronašli i mlinicu i recept za sretan život u Gackoj. Oba 'nalaza' su neprocjenjiva.
M.K.G.
PRINT
