Pričice iz povijesti uvijek je moguće ispričati na popularan način.
A Gacka je prebogata povijesnim pričama. Što ovaj put izdvojiti? Prapovijest? Antiku? Srednji vijek? Vojnu krajinu? Izbor je pao na rimsko razdoblje u Gackoj.
Od danas donosimo serijal u nastavcima o ostavštini rimskoga razdoblja u Gackoj.
Bez obzira što su kasnija stoljeća napučena stanovništvom polako rastočila brojne ostatke iz rimskih vremena i 'prekrojila' ih - iskorišteni su oni za izgradnju cesta i zgrada (a treba uzeti u obzir i nemali broj raznih pljačkaša koji su davno pobrali 'šlag') - ostataka iz rimskoga doba na području Gacke ima još uvijek poprilično.
No budimo svjesni, to je tek blijedi komadić nekadašnjega bogatstva i standarda života u središnjem rimskom municipiju Arupiumu i ostalim naseljima iz toga vremena u Gackoj.
Rimljani su došli u Gacku živjeti krajem 1. stoljeća prije Krista. Kako to?
Riječ je o rimskim vojnicima koji su u većem broju naselili prostor Gacke i podigli podno japodskoga centralnog naselja (japodska gradina na Velikom i Malom Vitlu u Prozoru) veliki grad Arupij (Arupium).
Posljedica je to Oktavijanova osvajačkog pohoda na Japodiju (od 35. do 33. godine prije Krista) u kojem je te krajeve uspješno zaposjeo s više ili manje borbe (a iskrcao se s vojskom u Senju te krenuo preko Vratnika). O osvajanjima moćnog rimskog vojskovođe i trijumvira Oktavijana pisali su već i neki antički pisci (Apijan, Dijon Kasije, Strabon…), uglavnom na temelju izgubljenih Oktavijanovih memoara. Prema onome što su iz starih zapisa rekonstruirali kasniji hrvatski povjesničari, u svojim gradinama na brdašcima ograđenima obrambenim suhozidom Japodi su prilično mirno dočekali Oktavijanovu vojsku, unatoč borbenoj reputaciji koju su im Rimljani pripisivali.
Oktavijan je izgleda bio blage ruke prema gackim Japodima, nije spalio njihove najveće gradine na Vitlu u Prozoru, na Crkvini u Kompolju, na Humcu u Brinju, jer očito nije bilo nekog značajnijeg otpora. Najgore je prošla gradina na Viničici kod Josipdola, koju rimski zapisi zovu Metulum, jer su tamošnji Japodi imali „neke posebne strojeve“ (otete ranije rimskoj vojsci) s kojima su ubijali Rimljane. Oktavijan je ranjen u obje ruke i desnu nogu kad se na rimske vojnike srušio opsadni most na bedemu. Slijedili su pregovori i Japodi su pristali primiti rimske vojnike na viši dio grada te se sami povući na niži dio. Kad su rimski vojnici ušli, Metuljani su izigrali dogovor i napali ih, razvila se bespoštedna borba. Metuljani su izginuli, a njihove žene i djeca, koje su prethodno zatvorili u gradsku vijećnicu, ubijali se sami da ne dopadnu u ruke osvajaču. Opravdano se zapitati nisu li možda Rimljani ti koji su ušli u grad na prevaru s mirnodopskim obećanjima tijekom pregovora i izvršili pokolj (a povijest koju pišu pobjednici zabilježila drugačije). Kako god bilo, Metulum je potpuno spaljen.
Izgradnja Arupija dio je nastojanja Oktavijana Augusta (koji će od trijumvira postati prvi rimski car) da učvrsti vlast na novozaposjednutim područjima, pa su bili potrebni i svojevrsni centri (kao stacionari rimskih trupa, ali i prometni i administrativni centri). Odluke o osnivanju novih gradova donosio je isključivo car (na prostoru Galije npr. odlukom Oktavijana Augusta osnovano je istovremeno 60-ak gradova), tako možemo govoriti da je osnivanje Arupija carska inicijativa.
Nakon osvajanja zemlje Japoda, cijeli prostor, time i Arupij, postaje dio rimske provincije Ilirik odnosno Illyricum (Donji Ilirik - Dalmacija, uključujući Liburniju; Gornji Ilirik - Panonija) kojoj je na čelu domaći romanizirani vladar. Ilirik ima ograničenu autonomiju, a centar mu je Salona (pokraj današnjeg Solina).
Tako kreće romanizacija Japoda (širi se rimska religija i kultura, uvodi latinski jezik, počinju živjeti po rimskom pravu i običajima), a taj proces sigurno nije bio brz i jednostavan (npr. ustanak dva Batona). Potrajat će najmanje još 30 godina dok Rimljani koliko toliko ne urede stanje u novoj rimskoj provinciji, bivšoj Japodiji (protezala se od rijeke Une do Vinodola, od rijeke Kupe do Velebita).
Dakako da rimski vojnici nisu istog časa podigli Arupij. Obično bi se rimske legije stacionirale podno osvojenih naselja, a kako je na Vitlu bila najveća japodska gradina zbog središnjeg i uopće povoljnog položaja u Gackoj, logično je da je s vremenom tu izraslo i najveće rimsko naselje – municipij Arupij kao središnje rimsko naselje na prostoru Gacke, Like i Krbave iz kojega se kontrolirala glavna cesta i raskrižje prema Dalmaciji i Panoniji. O samom izgledu grada više drugi put.
Municipiji su u rimskom ustrojstvu povlaštena vrsta gradova koji su imali vlastitu samoupravu. Izvršnu vlast obavljala su 4 magistrata izabrana na godinu dana, a savjetodavnu dekurioni okupljeni u svojevrsno 'gradsko vijeće'.
Rimska vladavina u Gackoj trajala je 500 godina - od Oktavijanova osvajanja japodskoga ozemlja godine 35. prije Krista pa do propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva u 5. stoljeću (krajem zapadnocarske vlasti smatra se godina 476. nakon Odoakarova zbacivanja s prijestolja 10-godišnjeg cara Romula Augusta, odnosno godina 480. kada je posljednji zakoniti car Julije Nepot (rodom Dalmatinac) ubijen u Dioklecijanovoj palači - jer se iz Ravene u Salonu sklonio 475. te je Dalmacija priznavala njegovu vlast sve do smrti).
Dakako da vojno-politička (i prateća gospodarska) propast Carstva nije značila automatski i propast Arupija kao grada jer je stanovništvo nastavilo živjeti po rimskim običajima, a u nekom je trenutku moralo doći do prijenosa vlasti na lokalne razine. Oštri rezovi u povijesti su samo privid, korijeni srednjovjekovlja već su upleteni u ovu kasnu rimsku (antičku) kulturu, na prostoru Dalmacije kršćanske zajednice počinju se osnivati već od 3. stoljeća. Tada je salonitanski biskup Venancije došao iz Rima sa zadaćom organiziranja Crkve u Saloni i širenja kršćanstva u unutrašnjost provincije. Na pitanje je li kršćanstvo stiglo do Arupiuma, ne možemo, na žalost, odgovoriti. Ali da je to bilo moguće, jest. Potvrditi to može samo neko novo arheološko otkriće.
Antički svijet u Gackoj polako će se transformirati u neke nove identitete, pristizat će neki drugi narodi i plemena. Također i na pitanje kada je točno, kako i zašto grad Arupij ipak napušten, teško je odgovoriti, no dalo bi se i tome nešto reći na temelju pretpostavki (haranja barbarskih plemena u 7. stoljeću)…
Ovaj opširniji uvod bio je potreban kako bismo u sljedećim člancima mogli govoriti o konkretnim ostatcima.
Nastavit će se…
Manja Kostelac-Gomerčić
PRINT
