ZAGREB – Sinoć je u prostorijama Društva hrvatskih književnika u posve opuštenoj i prijateljskoj atmosferi održano predstavljanje dvije knjige autora Milana Kranjčevića, najprije je predstavljena monografija Fortica u Otočcu, a potom i roman Patuljci krila nemaju.
Prije samog predstavljanja nazočne je pozdravnom besjedom počastio predsjednik Udruge Vila Velebita u Zagrebu Nikola Kostelac, istakavši radost što je ovakav jedan događaj upriličen usred Zagreba, a koji je potom publiku podsjetio na sva predstavljanja knjiga ove udruge u posljednje vrijeme, a bilo je veoma zanimljivih naslova i autora.
Manja Kostelac-Gomerčić se našala u dvostrukoj ulozi i u tome se sjajno snašla, zapala ju je dužnost da bude moderator (prije nego bi se reklo da je bila samo konferansje), ali je istovremeno bila i predstavljač oba naslova. O Fortici u Otočcu, toj stručno-znanstvenoj monografiji tako sadržajano i sveobuhvatno govorio je prof. dr. Željko Holjevac, prof. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, istakavši posebno dvije činjenice, a te su da je autor Kranjčević posve jasno i argumentirano dokazao da se sadašnja Fortica nekada originalno nazivala Prozor te da Valvasor ne griješi kada na svom bakrorezu u Povijesti Vojvodine Kranjske sredinom 17. stoljeća iznad utvrde piše to ime, odnosno da Kranjčević posve utemeljeno postavlja tezu i problematizira je li otrkivena trokutasta stražar-kula zapravo templarska građevina iz 13. stoljeća, do kojega se otkrića došlo arheološkim istraživanjima Fortice u suvremenosti. Prof. Holjevac je naglasio da je ova monografija vrijedno štivo kojega se ne će libiti ni profesionalni povjesničari, odnosno istraživači.
U predstavljanju naslova Patuljci krila nemaju, don Anđelko Kaćunko, kao glavni promotor, je na neočekivano drugačiji i neobični način nastojao publici približiti problematiku kojom se ovaj roman bavi, stavljajući sve u kontekst ne samo hrvatskih, već i svjetskih suvremenih zbivanja. Želio je istaći da se Kranjčević u svom romanu bavi posve univerzalnima suvremenim temama današnjeg čovjeka, ma gdje god on bio, prodirući u dubinu uznemirena i zbunjena svijeta, postavljajući pitanja i dajući odgovore, odnosno razotkrivajući svu laž i licemjerje svakog pojedinca, čineći ga odgovornim za svijet u kojem živi. Pritom je napravio komparaciju s nekim drugim književnicima, ali i modernim svjetskima promišljateljima sociološke i svake druge misli.
Manja Kostelac Gomerčić se nastavila na don Kaćunka, svrstavši roman po pravilima terorije književnosti na mjesto koje mu pripada. Sam autor je na kraju ukratko ponešto dodao što ga je vodilo kod pisanja i jedne i druge knjige, posve raznorodne i po žanru i po stilu, posebno istakavši da je ovaj roman napisan pred više godina, da je čekao na objavljivanja iz posve efemernih razloga zvanog novac, da je prijetila bojazan da će prestati biti aktualan, no pokazlo se da je protekom vremena postao, na njegovo čuđenje, još aktualniji. Zahvalio je Društvu hrvatskih književnika, domaćinima predstavljanja, a to je Udruga Vila Velebita u Zagrebu, njenu predsjedniku Nikoli Kostelcu, ali posebno Vilinom dobrom duhu Katarini Kolaković koja je podnijela ponajveći teret ovog događaja.
Na kraju predstavljanja knjiga autor se s promotorima i publikom zadržao u ugodnu druženju, otvorilo se mnogo novih tema, prsnule su neke nove ideje, došlo je do nekih novih inicijativa za daljnji rad i suradnju, kako to inače biva u ovakvim ili sličnim intelektualnim druženjima.
K.K.
PRINT
