O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Gacka - magična ljepotica

1/1
Gacka - magična ljepotica
Gacka - magična ljepotica
Objavljeno: 05-05-2017

OTOČAC – Uvijek je lijepo i dobro kada nedomicilni ljudi sude o nama, naravno pod uvjetom da – dobro sude. Jer njihovo oko, uho, nepce, i svako drugo osjetilo na ponešto drugačiji način reagira na sam kraj, na ljude, na događaje, na ono što im je u fokusu interesa. Evo jednoga zanimljiva članka, objavljena u ribičkim novinama Ribolovac, u autorstvu Bože Povijača.

Napokon… napokon ostvarujem svoju davnu želju. Evo me tu na obali ove magične ljepotice. I stojim, u taj prvi mah, osupnut, zatečen njenom ljepotom i pomalo nestvarnom bojom vode. Stojim tu bez daha i šutke, upijam, uvlačim u sebe mirise vode i tek zazelenjelih livada. I pitam se – pa koga mi je vraga trebalo 15 godina da prelomim odluku i posjetim najljepšu hrvatsku rijeku ?!?

Još uvijek prepun prvih dojmova, smještam se sa ženom i djecom u ugodan apartman obitelji Rogić, u mjestu Prozor. Kao u transu istovarujem stvari iz automobila, jer u mislima sam već u ribolovu. Kako se naš apartman nalazi tek 300-tinjak metara od rijeke, začas sam na obali. Teglim opremu, a žena i djeca mi pomažu, tu ima svega – mušičarac, spin štap, torba s varalicama, akcijska kamera, foto-aparat …

Most s kojeg sam bacio pogled u modre dubine ove ljepotice, granica je između dva revira, A i B.  Revir A je isključivo namijenjen mušičarenju, dok je revir B namijenjen ribolovu svim vrstama umjetnih mamaca. Pogled s mosta otkrio mi je i prekrasnu, debelu potočaru, tik iza jednog od stupova. Naravno, dotična je točkasta ljepotica, puna dva dana ignorirala sve ponuđene mamce. Kad bih joj dosadio, jednostavno bi elegancijom neke princeze nestala u tamnoj dubini vode, te bi se isto tako elegantno, čim bi se situacija smirila, opet vratila na svoju poziciju.

Naravno, ne mogu odoljeti reviru A, te odlazim probati loviti mušičarcem i imitacijama koje mi je posebno za ovu priliku i rijeku Gacku navezao moj dobri prijatelj Danijel Vrbanić. Iako sam bio pomalo svjestan da tu baš i ne će biti nekog uspjeha, jer iz razgovora s lokalnima momcima koje sam usput sreo saznao sam da još nema rojenja insekata i da zasad uglavnom izostaje rezultat u mušičarenju na ovom dijelu terena, jednostavno sam morao zamahnuti mušičarcem i iz dubine memorije izvući davno stečene osnove ove tehnike.

No, nakon nekog vremena ipak odustajem i krećem u revir B. Tu sam ipak spretniji, pa, napet kao puška, iščekujem taj prvi udarac. No, ni nakon sat vremena ne događa se ništa. Ni iz plave dubine, ni iz potopljene trave, nije se podigla nijedna riba. Ženi je već dosta škljocanja fotićem, a i klinci su umorni od skakutanja, pa me nakon pauze uz sendvič i kolu, napuštaju i odlaze u apartman. Ja pak nastavljam dalje. I, kao što Murphy nalaže, dogodilo se …

Zabacujem vobler Salmo Sparky Shad poprijeko na tok, pa ga povlačim, čas uzvodno, čas nizvodno. A ovaj je vobler dizajniran tako da njegovo tijelo delta oblika odlično radi i vibrira, dobro podnoseći razne promjene strujanja vode. Bacam uzvodno, trzaj vrhom štapa kako bi otežanje u vobleru kliznulo u njegov stražnji dio i lagano povlačim nizvodno. Vobler živahno radi na cca 2 metra dubine. Lagano ga privlačim svojoj obali te ga odižem preko pojasa trave. I onda …udarac! Iznenadan, silovit. Vidio sam samo bljesak srebrnog tijela koje je poput torpeda izletjelo iz trave i već u idućem trenutku nestalo u dubini rijeke. Noge su mi se odsjekle. Kontrirao uopće nisam. Srećom, odličan štap i oštre udice napravile su to umjesto mene.

Daiwa Legalis 1500 tj. njena fino podešena kočnica, ravnomjerno otpušta najlon, dok je testni štap NAUTILUS AVENGER UL spin, tb 1.5-7 grama, savinut u bananu. Napokon zaustavljam ribu, nema više bijega, samo pumpa pri dnu. Još malo pa će se predati. Pogrešno! Čim sam je odlijepio od dna uslijedio je još jedan bjesomučan bijeg i zabijanje u busen podvodne trave. Opet pumpanje u mjestu. Očito je da riba polako gubi snagu, a sad je na meni da je iščupam iz trave. Pazim da mi ne pukne najlon, a štap tek sada pokazuje svoju pravu snagu. Iako je deklariran kao UL štap, blank je izuzetno jak, pa mi omogućava da forsiram čupanje iz trave. Napokon dobivam ribu u čisti dio vode, a ona još uvijek ima snage i polako kruži. Nemam izbora, stajem na sam rub vode, spuštam se na koljena u blato, rastežem s svom dužinom i navodim ribu u podmetač (naravno onaj s kratkom drškom, poput mušičarskog).

Tiho u sebi likujem, zadovoljno gledajući svoj ulov. Prvi puta na Gackoj i odmah upis. Naravno, nema nikog da me ufotka, pa pokušavam mobitelom napraviti par pristojnih fotki. Zatim namještam mobitel na snimanje i spuštam ribu natrag u rijeku. Šok ! Okreće se na leđa a snježno-bijeli trbuh okrenut je prema površini. Prihvaćam je opet, držim za rep i počinjem s reanimacijom. Diše pravilno, lagano ali snažno radi tijelom i uopće ne pokazuje želju da ode. Simulira! Da ne povjeruješ. I tako naredne 2-3 minute, a onda odjednom trzne tijelom i krene u dubinu. I još se jednom vrati, prođe lijevo-desno ispred mene i nestane u modro-zelenoj dubini rijeke.

Pun dojmova i još pod djelovanjem adrenalina, teško se koncentriram na nastavak ribolova. Polako pakujem pribor i krećem put apartmana. Spušta se večer i lagano je zahladnilo. Prijat će mi vrući tuš i topla večera. A za odličnu večeru se pobrinulo vrijedno osoblje restorana ” RIBIČ ” u  Otočcu. Gužva mi nimalo nije smetala … uživao sam na terasi, polako pijuckajući pivo s pogledom na rijeku koja žubori ispod terase i polako nestaje u tmini …

Umoran od cjelodnevne aktivnosti zaspao sam brzo. No, već u 5 ujutro bio sam na nogama. Tiho obavljam higijenske potrebe i spremam se na jutarnji đir. Noću je počela kiša i uopće ne pokazuje namjeru da prestane. Oblačim se i ipak izlazim. Ne želim propustiti zadnju šansu za ribolov jer poslije podne se vraćamo kući.

No, pastrve nisu bile tako lude kao ja, pa, osim uživanja u prekrasnim pejzažima, koje ne može pokvariti ni dosadna kiša, nisam polučio nikakav uspjeh. Tek naiđoh na prizor od kojeg zastaje dah, a domaćima se diže tlak. Promatrati štuke u mrijestu doista je nešto posebno, kada se uopće ne obaziru na vas i samo uživaju u svom ljubavnom zanosu. Naravno, činjenica da se to događa na salmonidnoj vodi ostavlja traga zabrinutosti.

Povratak u apartman i utovar stvari u automobil bili su ekspresni. Oproštaj s ljubaznim domaćinom i odlazak na oproštajnu kavu. Naravno u ” RIBIČ ” . Na odlasku iz restorana svraćam do još jedne pozicije, sa slapićem i branom i tamo nalazim dvojicu kolega po štapu. Dečki su iz Bosne, i, kako kažu, svake godine dolaze ovamo. Pokazuju mi na što love. A to se, najblaže rečeno, poprilično razlikuje od onoga čime sam ja lovio. Jer, kontra mog štapića od 210 cm , tb 1.5-7 grama i najlona promjera 0.18 mm , kod njih su štapovi od 270 cm , tb do 60 grama, najlon 0.30 mm, a kao mamac metalne žlice od 20-30 grama težine i spužveni peševi jednake gramaže. Na upit o uspjehu pokazuju mi kratak video drila i puštanja potočare od cca 35 cm. Na rastanku Amir mi poklanja 2 spužvena peša da ih i ja iskušam na nekom svom terenu.

Uz ribički pozdrav BISTRO! , napuštam ovaj veseli dvojac. Sjedam u auta i krećemo kući.

I na kraju , što još reći ? Predivna rijeka, predivan kraj, dobri ljudi …pa što još treba više za potpuni užitak ??? Ulov ? Pa, i to sam ostvario. Kalifa od 46 cm. Nije loše za prvi put. A idući put? Možda, potočara …

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom