O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Rimski mitrej dobio zaštitni krov

1/8
Rimski mitrej dobio zaštitni krov
Rimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krovRimski mitrej dobio zaštitni krov
Objavljeno: 24-03-2017

Gledano s ceste, rimski mitrej ili svetište pretkršćanskoga božanstva Mitre na Rajanovu griču u Čoviću, do sada je bio tek neugledan kamenjar, ni po čemu posebna gomila kamenja i omanjih stijena. Pozornost je mogla privući samo onima koji znaju što se krije na uglačanoj stijenci - uklesani prikaz tauroktonije ili Mitre dok ubija bika (za hrabrost, snagu, zaštitu, plodnost itd.). Tek pogled izbliza pokazivao je kako se radi o uređenu lokalitetu u kulturno-turističke svrhe, s informativnom tablom i redovitim zaštitno-konzervatorskim tretmanima.

Sada je učinjen još jedan kvalitativan pomak u smislu zaštite i prezentacije rimskoga povijesno-arheološkog lokaliteta (ili mitričkog spomenika in situ) - čovićki mitrej dobio je krov, nadstrešnicu vidljivu izdaleka. Trebala bi ona dodatno zaštititi reljef od loših utjecaja atmosferilija, a možda i uz dosta mašte dočarati kako je ovaj mitrej i izvorno izgledao. 

Naime, Mitrin kult sadržavao je i vjerovanje da je boga Mitru rodila djevica u pećini, pa su se svetišta toga božanstva nalazila u omanjim prirodnim ili 'umjetnim' pećinama. Te 'umjetne' pećine u pravilu su izgrađene na nižem terenu u živoj stijeni s nekom vrstom krova (čiji ostatci nisu sačuvani). Upravo takav primjer je i mitrej na Rajanovu griču. S obzirom da je u samom obredu bila važna voda, u neposrednoj blizini ovoga mitreja teče Rajanov potok, a ispred  mitreja je nekoliko lokvi pravilnoga četvrtastog oblika.

U primarnoj je upotrebi bio do kraja mitraizma, do kraja 4. stoljeća (u toj je vrijeme i sam mladi car Konstantin Veliki, koji će se kasnije preobratiti na kršćanstvo, bio štovatelj Mitre) odnosno do 391. godine kada je car Teodozije  proglasio mitraizam zabranjenom religijom. Mitrički kult održao se još jedno vrijeme na perifernim dijelovima Rimskog carstva, a kažu da je njegovoj propasti ponajviše pridonijelo to što je bio rezerviran isključivo za muškarce i sadržavao tajne inicijacije nedostupne običnom građanstvu.

Vrlo je zanimljiva kasnija, 'sekundarna upotreba' ovog mitreja - narod je sve do polovice 20. stoljeća, pa i malo duže, vjerovao da je riječ o svetištu Majke Božje. Tome je pridonijela sličnost prikaza - bog Mitra inače nosi 'haljinu' i ima dugu kosu prekrivenu frigijskom kapicom.  Kako nam reče jedna starija Čovićanka: "Ajme koliko sam se u mladosti naljubila te "Majke Božje", Bože mi 'prosti!" 

Još nije nađeno rješenje za adekvatan prilaz ovoj spomeničkoj baštini budući da se nalazi na privatnom zemljištu okruženome parcelama više vlasnika. Razumljiva je njihova ljutnja kad im turistička grupa pregazi bašte i livade. Pošto dogovor kuću gradi, rješenja ima. Možda će se vlasnici zemljišta uspjeti dogovoriti oko osiguranja koridora prilaza, s tim da će u tome pronaći zajednički interes (možda naplatom simbolične 'ulaznice' u dogovoru s agencijama ili OPG ponudom napitaka i domaćih slastica gostima na ulazu.....živi bili, pa vidjeli).

 

M.K.G.

Podijeli novost na društvenim mrežama!