Svečanom koncelebriranom sv. misom na svetkovinu Bogorodice Marije, koju je 1. siječnja u senjskoj katedrali u suslavlju sa senjskim župnikom dr. Richardom Pavlićem i kompoljskim župnikom don Anđelkom Kaćunkom predvodio mons. dr. Milan Šimunović, obilježena je 50. obljetnica njegova svećeništva. Zlatomisnik Šimunović za svećenika je zaređen upravo u senjskoj katedrali 18. Prosinca 1966., a Mladu misu slavio je u rodnom Kompolju baš na Novu godinu 1967. Senjani ga dobro znaju jer je rado navraćao u Senj, istaknuo je u pozdravu na početku misnoga senjski preč. Pavlić te je slavljeniku uime cijele župe uputio iskrene čestitke i zahvalio mu za brojne prinose rastu senjske župne zajednice, kao i cijele Crkve u Hrvata, poglavito na polju katehetike.
U živoj i poticajnoj propovijedi mons. Šimunović je istaknuo kako slaveći svetkovinu Marije Bogorodice gledamo u njoj majčinsko „krilo" u kojem se Bog odnosno Sin Božji uključio u konkretnu povijesnu i prostornu stvarnost, koja nije bila ništa lakša od naše suvrjemene stvarnosti. „Marijino materinstvo je slika i uzor materinstva Crkve. Jer ona je pozvana posredovati da se Bog u Isusu Kristu nastani u našem vrjemenu i prostoru, da bude 'bogoroditeljsko krilo', s time da se pokaže njezino majčinsko ponašanje prema svima ljudima", posvijestio je propovjednik te naglasio da je Marija i danas u službi radosne vijesti o novosti života i pozivanja ljudi da se ne 'predaju', makar se suočavali sa strahom od neizvjesne budućnosti. „Valja se uključiti u tu 'karavanu solidarnosti', kako kaže papa Franjo, ali s novim odnosima s Kristom, kojega valja naviještati novim izričajima, načinima i žarom, čega pomalo ponestaje mnogim kršćanima, a ponekad i samim svećenicima. A Marija je, promatrajući sve što se zbiva u vrijeme kada je Isusa rodila, od posjeta pastira, Triju Kraljeva i drugih, sve to pamtila, prebirala u svome srcu, kaže evanđelje, promišljala što bi se sve novoga moglo dogoditi", rekao je dr. Šimunović, dodavši kako važno ostati otvoren Bogu koji otvara nove mogućnosti.
„Stoga bi se moglo reći da nam je opredjeljenje za nove načine rada, svojevrsno restrukturiranje, 'novo rađanje' Crkve danas to potrebnije što raste određena apatija kada vidimo da se smanjujemo i brojem i s obzirom na kvalitetu međuljudskih odnosa, kao i u koječemu drugom", posvijestio je, naglasivši da „to nije 'posao' samo za svećenike, već sve vjernike, koji sada, uz ostalo, imaju i prilike da razmatraju i najnoviji dokument Hrvatske biskupske konferencije o katehezi, odgoju vjere, u suvrjemenom svijetu pod naslovom Da vaša radost bude potpuna. Naša se Crkva odlučila na taj pothvat u uvjerenju i s namjerom da 'oživi baza', vjernički puk, da svi postanemo svjesniji i da gradimo Kraljevstvo Božje, danas dakako na drugačiji način."
Na kraju je mons. Šimunović istaknuo kako je potrebna evanđeoskija vjera koja se ne svodi na propise, zabrane, obrede, manifestacije, već u prvome redu na nove odnose s Bogom i ljudi međusobno. U tom smislu propovjednik je naglasio kako je svojevremeno predlagao da se upravo u Senju, i kao „biskupskom gradu" s jakom vjerničkom tradicijom, pokrene i Pastoralni institut, stručna institucija, koji bi okupljao svećenike i zauzetije vjernike laike u zajedničkom doškolovanju i promišljanju o novim pothvatima s obzirom na obnovu Crkve, s 'novim licem' naših župnih zajednica kao 'živih vjerničkih krugova', koji će se okupljati iz vjere, osobito okretati prema suvrjemenim bogotražiteljima. Jer ne može se živjeti samo od prošlosti i 'kukati' kako nas je sve manje, kako mnogo toga osobito populacijski propada – što se nažalost ne odnosi samo na grad Senj i sela oko njega. „Naprotiv, nužno je imati više hrabrosti, okrenuti se budućnosti, na što Duh Sveti poziva sve koji su se opredijelili za Krista koji je Početak i Svršetak, predvoditelj u život bez kraja, s Bogom", naglasio je propovjednik, koji je od rane mladosti često boravio u Senju, te je izrazio uvjerenje da i u tome središtu ima zauzetih vjernika koji bi se mogli uključiti u neke novije pothvate, to više što imaju župnika koji je i vrsni profesor teologije, dogmatičar, koji može sigurnije protumačiti ono što je temeljno i bitno u kršćanskoj vjeri te svima pomoći kako novim govorom koji vodi prema punijem i radosnijem rastu vjere „objasniti razloge nade koja je u nama". Mons. Šimunović je zaključio s optimizmom da će tada i nova godina biti „obilježenija sigurnošću novoga početka, obećanjem boljih dana u ovom svjetskom komešanju i svojevrsnom vrijednosnom kaosu, jer za Crkvu je nova godina još jedna šansa za njezino 'majčinstvo', za njezinu služiteljsku okrenutost prema svima, osobito onima koji su se udaljili od Boga, štoviše i od samoga čovjeka".
Na kraju misnoga slavlja mons. Šimunović je zahvalio župniku Pavliću, kao i svome župniku don Kaćunku, i svima koji su se pridružili njegovim zlatomisničkim slavljima te na bilo koji način tome dali svoj prinos, istaknuvši posebno senjski katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike i orguljaša Milana Dučića.
IKA / IB
PRINT
