O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Sučelni razgovor s Ružom Orešković - 2. dio

1/1
Sučelni razgovor s Ružom Orešković - 2. dio
Sučelni razgovor s Ružom Orešković - 2. dio
Objavljeno: 31-12-2016

Nastavljamo sučelni razgovor s Ružom Orešković, direktoricom Hrvatskog radija Otočac.

Kako se kaže, struka Vam je osobno u Opatiji na Danima elektroničkih medija odala priznanje. HURIN Vam je dodijelio Zlatni mikrofon za emisiju Naše devedesete – koja se u programu Hrvatskog radio Otočca emitira tijekom cijele ove godine, a kao emisija trajnih sjećanja, obrađuje temu Domovinskog rata u Otočcu i Gackoj. Kolegica Josipa Jergović-Baklaić, zaposlenica HRO-a,  je u isto vrijeme u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dobila Godišnju nagradu za promicanje prava djeteta u 2016. U nekoliko prethodnih godina dobivali ste od te iste struke nagrade za najbolji jingl. Pokazalo se da se jedan maleni (ne ćemo kazati provincijski) radio može uspješno u kvaliteti programa nositi s većima i velikima radijima, a s tako malo sredstava. Možete li nam to prokomentirati? Stanuje li to u HRO-u dobri duh? I do kada?

-Rado bih potvrdila da u prostorima HRO-a vlada - vedri duh, odašiljemo pozitivne vibracije eterom. Zapravo se mukotrpno radi da bismo udovoljili kriterijima struke, Zakona o elektroničkim medijima i uvjetima Vijeća za elektroničke medije prema programskoj osnovi, proizvodnji tematskih emisija. Osim toga uz razumljive obaveze prema našim slušateljima za lokalnom informacijom, svime onime što pripada domeni prava građana na javno informiranje tu su još i obavezna izvješća o svemu izgovorenom kako bismo "zaokružili financijsku konstrukciju". Ali , dobro je, neka tako bude i u idućim godinama. Proteklih godina radovalo nas je prepoznavanje kvalitete u izradi jinglova i nagrade, a ove godine doživjeli smo i visoka priznanja struke i spomenuta ministarstva.

Praksa je kod lokalnih radija, osobito ovakvih koji emitiraju na ogromnomu prostoru ali rijetko naseljenu, da „kubure“ s novcem. Bez obzira na sredstva koja ostvarujete prodajom svojih usluga iz proračuna jedinica lokalne samouprave, mogućnosti veće zarade od reklama naprosto nisu moguće. Em je gospodarska slika na području vašega emitiranja takva kakva jest, em je malo žitelja. Lako je nekom radiju, n. pr. u Zagrebu, postaviti antenu na neki od nebodera i imati milijunsko slušateljstvo. S druge strane neki vaši kolege „ne beru brigu“, njima su jedinice lokalne samouprave „majke“, vidjeli smo da su neke od njih prema vama bile prave - maćehe. Da ne osmišljavate posebne emisije i ne kandidirate ih ne biste mogli funkcionirati, ne biste opstali. Ili?

-Točne su sve konstatacije. Od marketinškog kolača se ne bi moglo preživjeti. Zakonska regulativa nas je prisiljavala tijekom prošlih godina na različite izmjene i registracije, što nam je danas npr. otežavajuća okolnost u kandidiranju za sredstva iz EU fondova. Ali i tu ima svega u Hrvatskoj kada su u pitanju vlasništva nad lokalnima medijima, priča je preopširna. Neki se pridržavaju slova zakona, a drugi i mimo toga dobro prolaze. Što reći, i zemljopisne odrednice ne idu nam u prilog, mjesečni troškovi odašiljanja programa su visoki, sve druge obaveze da i ne spominjem. Marketing je posebna priča, sve je koncentrirano u većim centrima, ali i puno veći od nas se žale. Jasno je u kakvom gospodarskom okruženju djelujemo. Grad Otočac, vrednujući ulogu lokalnog radija, uspostavio je kvalitetan odnos i to funkcionira u mjeri koja nam otvara vrata da se dalje trudimo. Međutim, zakonska rješenja ograničavaju nas u mnogo čemu, i to ćemo, kao predstavnici lokalnih medija, morati zajednički jasnije artikulirati na nacionalnoj razini. Svi mi obavljamo poslove od javnoga interesa. Drugi dio priče - morala bi biti pravednija raspodjela novca namijenjena informiranju iz županijskih proračuna..

Vraćamo se na Vašu nagrađenu emisiju Naše devedesete, tom emisijom činite jako važnu stvar. Tomu se ne treba čuditi nimalo, cijelo vrijeme Domovinskog rata i najžešćih napada srpskih odmetnika i tzv. JNA bili ste u gradu. Bili ste glas na Hrvatskom radiju u Zagrebu, po kojemu se znalo što se u Otočcu i Gackoj događa, da grad nije pao, da hrvatski branitelji drže crte bojišnice. Mora se reći da ste u to vrijeme bili mlada majka, da niste otišli negdje drugdje gdje ratnih strahota nije bilo, da niste „dezertirali“ kao neki grlati, da ste objavili i knjigu Vaših vijesti na nacionalnom radiju I glasom se branio Otočac. Imate li status branitelja?

-Moj novinarski rad obilježio je upravo taj ratni period, ratno novinarstvo. To nije nešto što se bira, već vas zadesi. Ponosna sam na taj dio života i rada. To me naučilo suočiti se s izazovima u životu kasnije, ne gledati već rješavati poteškoće, donositi odluke. Pitali ste za braniteljski status - ne nemam ga, bilo je riječi davno o tome da će ratni izvjestitelji imati taj status, ali se odustalo od toga. 

Kako je to bilo vrijeme u kojem je bilo nemoguće sačuvati tonsku arhivu, jer smo program presnimavali na nekoliko kazeta i emitirali uživo bez tonskih zapisa, ostala su sačuvana jedino pisana izvješća za Hrvatski radio. Uz pomoć i nastojanja Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke objedinjena su u knjizi 2011. g. Ovogodišnji ciklus emisija „Naše devedesete“ zapravo sam smatrala svojim dugom prema tomu povijesnomu periodu Otočca, ljudima i pričama koje nisu nigdje ostale zabilježene. Prošlo je 25 godina - tko će ih kasnije ispričati? Ovo su bila svjedočanstva sudionika i hvala im na odazivu. Emisije su nastajale uza sve druge programske obaveze, stoga su one mali prilog nekima budućima povjesnicama grada.

Na spomenutim Danima elektroničkih medija raspravljati ste s kolegama i iznijeli niz poteškoća u kojima posluju lokalni mediji, prvenstveno radiji. To se odnosilo na promjene „političkih klima“ s dolaskom svake nove garniture vlasti na lokalnoj razini. Radi stabilnosti lokalnih radija (i medija) ovih dana je pokrenuta rasprava da se to neuređeno područje uredi zakonskom normom i da se izbjegnu škare politike. Što nam možete kazati o tomu? Koliko ste i sami pridonijeli tomu?

-Vijeće za elektroničke medije početkom prosinca organiziralo je savjetovanje o izmjenama Pravilnika o Fondu (za poticanje pluralizma). Iz rasprava se pokazalo da su problemi dublje naravi i da su potrebne značajnije zakonske promjene, koje će jasnije definirati i urediti područje medija i lokalnih televizija, radija, portala , kako profitnih tako i neprofitnih. To je ono što predstoji.

Uvijek se govori o nekim budućim i ljepšim vremenima, s manje briga i problema. Kada su u pitanju mediji, držite li da će doći to vrijeme? Ili je to samo lijepa iluzija?

-Ubrajam se u skupinu onih kojima je čaša uvijek dopola puna. Optimistima je lakše u životu. Ono što vjerujem je da ništa ne će doći samo od sebe, radom se uvijek treba dokazivati. Ako dopodne ništa ne napravite – vijesti nema. Vjerujem u razum. Bit će lakše kada se zakonski i pravednije reguliraju odnosi i pravila igre. Neizvjesnost je uvijek najgora opcija.

Zahvaljujemo direktorici Ruži Orešković na ovomu sučelnu razgovoru. Zbog pretpostavke da će njena skromnost, kad je u pitanju njena osoba, izići na vidjelo, u pitanjima smo pokušali staviti naglasak ne određene stvari koje je trebalo istaći.

Razgovor vodio: M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom