U biskupskom ordinarijatu u Gospiću u ponedjeljak, 17. listopada održana je redovita jesenska skupština svećenika Gospićko-senjske biskupije, kojoj je predsjedao ordinarij mons. Zdenko Križić, a nazočio je i biskup u miru dr. Mile Bogović. Svećenike je na početku pozdravio kancelar vlč. Marinko Miličević i najavio program, a potom su prije radnoga dijela susreta svećenici izmolili Treći čas, nakon čega je generalni vikar mons. Tomislav Šporčić sve uvodno pozdravio i nastavio vođenje skupštine.
Zatim se svećenicima pozdravom obratio biskup Križić, istaknuvši posebno mons. Bogovića, čije je znanje i iskustvo veoma važno za biskupiju. U uvodu u rad skupštine naglasio je kako su takvi susreti dragocjeni trenutci zajedništva te dobra prigoda za pogled na učinjeno i usmjeravanje pozornosti na ono što treba napraviti. Potom je biskup Križić prešao na predviđeno predavanje vezano uz temu "Otajstvo ljudske patnje", koja je uzeta kao sadržaj nove biskupijske pastoralne godine. Svoje izlaganje o problemu patnje u Bibliji, s posebnim naglaskom na patnika Joba, biskup je započeo prvom biblijskom knjigom u kojoj "sveti pisac želi dati odgovor na jedno od najtežih pitanja koje muči čovjeka od njegova pojavka na zemlji: to je problem patnje. Knjiga Postanka naglašava da je patnja postala pratilac čovjeka na njegovu životnom putu od trenutka kada je čovjek sagriješio i morao napustiti stanje i mjesto u koje patnja nije imala pristup", istaknuo je biskup te nastavio kako ta konstatacija ne sadržava sve odgovore na pitanja koja nameće patnja kao takva, a to je prije svega pitanje: ako je patnja posljedica zla i grijeha, zašto je toliko prisutna u životu nevinih osoba, a često se ima dojam da je i više prisutna nego li kod grješnika? "Tako, pobuna protiv patnje nikada nije mogla ići a da se istovremeno ne pretvori i u pobunu protiv samoga Boga koji ima vlast nad svim što postoji", naglasio je predavač, dodavši kako su s patnjom redovito dolazile i sumnje s obzirom na Božju dobrotu ili svemoć, a onda i vjerovanja da možda postoji i neka druga sila koja je, u najmanju ruku ravnopravna Jahvi, i protiv koje je on često nemoćan. Patnja je tako postala veliki kamen smutnje u životu čovjeka vjere te u tom smislu objekt razmišljanja svih mudraca svijeta da bi pronašli neki utješan ili zadovoljavajući odgovor, da pronađu neki smisao patnje ili da barem malo ublaže njezinu krutost i surovost u životu čovjeka." Jasno, nastavio je biskup, ta su razmišljanja o smislu patnje rađala još većim brojem pitanja na koja nije bilo pravih odgovora pa je često dolazilo do rezigniranog zaključka kao što je onaj biblijskog mudraca Siraha ili mudrog pisca knjige "Propovjednikove"…
Prikazavši zatim, u najkraćim crtama, vrlo kompleksan i psihološki nijansiran cijeli spektar Jobova odnosa s Bogom, prijateljima, ženom i sa samim sobom, koji su na jedan način zapravo drama koju u svim dimenzijama proživljava svaki čovjek koji pati a poglavito vjernik, biskup je posvijestio kako Job – nakon što je "izrekao Bogu sve što mu je na duši, a mogli bismo s pravom reći, i sve što je na duši čovjeku patniku do naših dana" - baš tada, na vrhuncu svoje patnje, izriče ispovijest vjere: "Ja znadem dobro: Moj Izbavitelj živi, i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima" (19,25-27).
Na kraju, prije nego je u nekoliko točaka opisao što je sve patnja donijela Jobu, mons. Križić je kratko izložio značenje Jobove drame za njega samoga i pouku koju ona ima za nas. Prvo, "Job je shvatio da Boga ne može razumjeti. Bog mu neke stvari ne može niti objasniti jer i tako ih ne bi razumio. Samo dostojanstveno i vjerno preživljena patnja daje životno iskustvo u kojem osoba može razumjeti i ono što drugima ne može objasniti. Neke stvari se mogu razumjeti samo iskustvom. Zatim, "Job proročanski sluti da će doći netko tko će pobijediti smrt. On u toj svojoj patnji, u toj svojoj svedenosti na ništa otkriva Boga i misterij vječnog života. I to se baš događa u patnji. Bez nje ne bi nikada došao do te spoznaje Boga i tajne uskrsnuća." To pak znači da "svatko od ljudi, od Joba do danas, ako hoće upoznati Boga u sebi, mora upoznati i svoj 'pakao'." Uz to "Job je prvi koji je pokazao što sve čovjek može i smije u odnosu na Boga. Ali samo ako ima Jobovu pravednost i pouzdanje u Boga te ako ima hrabrosti da prihvati pakao svoje vlastite patnje." Na kraju, a to je za nas najvažnije, "Job traži i nalazi Boga, ne samo pravednog, nego Boga-ljubav, Boga koji voli čovjeka, i pravednika i grješnika, na jedan način ovoga posljednjeg još više jer je potrebniji. To se Božje lice i Božje srce očitovalo potpuno u Isusu, koji je u svojoj ljubavi prema čovjeku prihvatio pakao patnje i dao neupitan dokaz Božje ljubavi."
Nakon biskupova izlaganja razvila se živa rasprava o temi, posebno pod vidom pastoralne skrbi za osobe koje na različite načine trpe.
Poslije kratke stanke slijedila su izvješća i obavijesti biskupijskih ustanova i ureda (Kaptol, Kancelarija i Caritas) koje je dao kancelar Miličević, uz dopunu ravnatelja Caritasa vlč. Luke Blaževića i preč. Mile Čančara uime Kaptola. Pregled rada Katehetskog ureda i Ekonomata dao je voditelj vlč. Nikola Turkalj. A sažetak godišnjeg izvještaja i obavijesti o radu svih biskupijskih povjerenstava je uime odsutnog dr. Richarda Pavlića pročitao biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić.
Zatim se biskup Zdenko osvrnuo na važnije događaje i personalne promjene u biskupiji kroz proteklo razdoblje, pri čemu je posebno pozdravio nove pastoralne djelatnike u biskupiji, koji su došli iz hercegovačke, sinjske i sarajevske franjevačke provincije te iz salezijanske družbe, kao i jednoga svećenika iz Gradišća. Mons. Križić izrazio je potom zadovoljstvo obavljenim pojedinačnim razgovorom sa svim svećenicima biskupije, zbog raspoloživosti da se zajedničkim snagama svi složno zauzmu za dobrobit biskupije i spremnosti da se stave na raspolaganje u svim potrebama povjerenih im vjernika. Među nekim važnim temama, koje je zatim naveo, biskup je istaknuo važnost urednog vođenja matica i ukupnog župnog knjigovodstva, blagoslov svakodnevnog euharistijskog slavlja poglavito u župi gdje svećenik stanuje, obvezu redovitih godišnjih duhovnih vježbi, a predložio je i mjesečne rekolekcije za svećenike, kao i njegove susrete sa svećenicima po dobnim skupinama. Na kraju je svećenicima toplo preporučio rad na promociji zvanja, u što spada i stalna molitva župne zajednice za duhovna i redovnička zvanja.
U nastavku rada generalni je vikar posebno predstavio neke važnije događaje iz biskupijskoga pastoralnog plana, najavivši susret župnih pastoralnih vijeća. Iznio je i trenutno stanje o nastavku Tečaja za teološku kulturu laika, koji se održava u Otočcu, te je predložio termin za biskupijsko hodočašće u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu. Predočio je također oblik slavlja završetka Godine milosrđa, preporučivši svećenicima da upriliče pobožnost klanjanja gdje god mogu, a svakako u svojoj glavnoj župi. Na koncu mons. Šporčić je svećenicima prenio odluku s Prezbiterskoga vijeća da se sljedeća korizmena hodočašća organiziraju u gospićku katedralu te da, što je bitna novost, hodočaste po dva dekanata tijekom tri subote zaredom.
Na završetku radnoga dijela susreta je biskupijski povjerenik za glazbu vlč. Josip Šimatović svećenike obavijestio o novom planu i programu glazbene formacije u biskupiji, kako bi se unaprijedila razina crkvenoga pjevanja i sviranja u liturgiji. Susret je završio zajedničkim objedom u velikom blagovalištu ordinarijata, tijekom kojega su svećenici upoznati s još nekim događajima u biskupiji, a bilo je riječi i o pokretanju tiskanog mjesečnika. Mons. Bogović najavio je skoro otvaranje biskupijske knjižnice, a svećenici su na kraju pozvani na predbožićni susret također u Gospiću.
don Anđelko
PRINT
