OTOČAC – Kad su u pitanju konjovi (da se malo poigramo, to bi bila množina poput: volovi, a ne voli) nikada čovjek nije na sigurnom gdje se nalazi. Lijepe su to i mile životinje, vele da imaju najdivnije oko na svijetu, ali ipak taj biljojed može pokatkada biti i jogunast, može udariti, može čak i ugristi, svašta može on. A jahača s leđa zbaciti u trenu. No dobro, nije sada da analiziramo equidae, nešto je drugo u pitanju. Simbolika!
Često se puta na radiju može čuti umilna pjesmica Ja se konja bojim. Vele da je to po podrijetlu češka pjesma, no to nije toliko ni važno. Doista, lijepa je to i lagana pjesmica, vokalno nezahtjevna, može je pjevati doslovno svatko. I pjeva: Pod tvojim prozorom teče vodica, Napoj meni konja mila Ančica, Ja ga ne napojim, ja se konja bojim, Ja se konja bojim jer sam malena.
A bila jedna Ane, nisu joj uvijek 'svi bili kod kuće', dalje da joj ne spominjemo roda ni plemena, pjevala je i ona tu pjesmicu, ta kako i ne će kad je pjevaju sve djevojke, mora. Samo se malo zbunila otpjevavši pred crkvom u grupi djevojaka i momaka ovako: Pod tvojim prozorom teče vodica, Napoj meni konja mila Ančica, Ja ga ne napojim, ja se konja bojim, Ja se konja bojim, mene tebe stra'.
Eto ti ga na, na što konj sve može izići kad ti 'nisu svi kod kuće'. Ili možda jesu?
M. K.
PRINT
