O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Ajd Ramonja, ajd Peronja, aj, aj ...

1/1
Ajd Ramonja, ajd Peronja, aj, aj ...
Ajd Ramonja, ajd Peronja, aj, aj ...
Objavljeno: 07-07-2016

OTOČAC – Gume samo što ne prsnu, pritisnulo prikolicu s balama sijena, stenje ona pod tim teretom nemilo. Ne izgleda da je to neki ogromni teret, ali bale varaju, nabijeno je to. Bilo to u jednom selu, imena da mu ne spominjemo, vidio 'čova' kako su bale sijena zgodne, podatne za slaganje, pa slaži u pojati, pa slaži. Koliko god on prikolica dovukao, guta to pojata k'o bezdana jama. Veseli se on, ma sve sijeno će mu stati u pojatu, ne će trebati zdijevati stogove. I sve to bilo dobro dok nije sišao i ušao u štalu ispod, gdje mu je bila marva, a ono se grede uvile samo što ne potrpaju ono blašce. Red je bilo odmah nekima starim gredama podbočiti da se sve ne uruši, popeti se na pojatu pa bacaj van bale i zaviraj jesu li se grede ispravile. Tako bale mogu i najiskusnijega zavesti i prevariti, sam vrag je u njima, nitko drugi.

A to se nekada nije moglo dogoditi, ma kakvi. Vozilo se sijeno na željeznim kolima, natovari brkljicu sijena pa 'ajd Ramonja, ajd Peronja', polako kući. I onda kod kuće svađa tko će u pojatu ići gaziti, tko će s voza sijeno bacati, a tko će u pojati do onoga koji gazi dobacivati. Ma gdje god da si, na vraga je to sama nalik, onaj s voza mora znati bacati, mora znati naći naviljke jer se iksinu, i sebe i vile. A onaj koji gazi u pojati, taj stječe cjeloživotni imunitet na kojekakve alergene, tamo ima na milijarde čestica prašine različita podrijetla. Tko prođe to u mladosti, a djeca su nekako odmalena završavala na pojati, taj se ne treba bojati tih nekih ambrozija, vrba, čega li sve ne. A u pojati je najdražesnije bilo kad se uđe u 'panat'. Tijesno, vruće k'o u paklu, od prašine se oči lijepe, treba tim naviljcima stati na kraj. A uputa od starijih odozdo stiže: - Uvati se za letvu pa nogami turni pod svisla. Tko razumio tko ne, to je bilo nabijanje sijena ispod cigle da ga čim više stane. To su ta 'svisla'. Jer ako drugi dan se u 'pantu' pojavi šupljina, nije se dobro gazilo, red je opet popravljati i sijena nagruvati.

Tako bilo, sad se spominjalo - i ne ponovilo se. Pa kad još netko kaže kako je u pojati lijepo po sijenu mirisalo, dođe čovjeku da ga golim rukama pridavi.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom