OTOČAC – Iako je ova manifestacija ponijela naziv Festival znanosti 2016. Otočac, ona u svom podnaslovu ima da je to festival 'znanosti i umjetnosti'. Kako ima više vrsta znanosti (podijeljene po disciplinama), tako ima i više vrsta umjetnosti (podijeljene po sličnom kriteriju). Ovaj Festival u Otočcu se u svojoj biti spojio s barem dvije (ako ne i više) umjetnosti, a to je kiparska, kroz Gačanski park hrvatske memorije, i glazbena, kroz vokalni nastup Pjevačkog zbora 'Degenija', koji djeluje pri Odjelu za učiteljske studije u Gospiću, a u okviru Sveučilišta u Zadru.
Tako je sinoć u maloj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta ovaj zbor završio Festival, ostavljajući publiku posve ugodno iznenađenu svojima vokalnim izvedbama i nastupom. Zbor je sigurnom rukom vodio i dirigirao zborovođa Tvrtko Sarić. Rijedak je to slučaj da zborovođa istovremeno svira na gitari i dirigira, tome se nimalo ne treba čuditi jer je Sarić diplomirao gitaru u klasi prof. Darka Petrinjaka na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
Pjevački zbor 'Degenija' je izveo 13 glazbenih djela, što je, valja priznati, pozamašno odabrani nastup, osobito ako se računa da su izvedene skladbe različitih autora, iz različitih vremena i rekli bismo – žanrova. Sve je krenulo s Proljetnom pjesmom (ipak je travanj, proljeće u naponu) Henryja Purcella, zatim je uslijedila Ave Verum Corpus W. A. Mozarta, Aleluja Tomislava Uhlika, Lička suita Ivana Brkanovića (u kojoj se spominje i Otočac, zanimljivo), Junak iz Like Ivana Trnskoga, Vila Velebita Danila Medića, Ergen deda – bugarska narodna za zbor obrađena pjesma, Ples Polovjetskih djevojaka iz opere Knez Igor Aleksandra Borodina, O Fortuna iz opere Carmina Burana Carla Orffa, Kad igra kolo Borisa Papandopula, Završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, Bohemian Rapsody Freddiea Mercuryja i na kraju What a wonderful world Georgea Davisa Weissa i Georgea Douglasa. U posljednjoj izvedbi solirala je Ivana Rukavina.
Kada se uzmu u obzir nabrojana djela, 'štofa' ima za cjelovečernji koncert. Ovo predstavljanje Pjevačkog zbora 'Degenija' gačanskoj publici je svakako bilo pravo iznenađenje (za one koji ovaj zbor nisu imali prilike pratiti i ranije čuti), ali i ushićenje kvalitetom izvedbe. Treba imati na umu u strogosti prosudbe da se radi o amaterskom zboru studenata, nikako o profesionalcima, da su zbog same prirode članstva (studenti odlaze na studij i odlaze) promjene gotovo stalne i da ovo što je postigao zborovođa Sarić doista vrijedno svake hvale i divljenja. Sarić je, osjeti se to, izvukao iz zbora onoliko koliko se može, s obzirom na glasovne mogućnosti članova. Svakako treba kazati da ovaj zbor svojim izvedbama nadmašuje sve zborove (računajući i one crkvene) na prostoru Ličko-senjske županije i da je nešto na području zborskog pjevanja najvrjednije što se moglo čuti u neka suvremena vremena.
Ako treba istaći sa sinoćnja nastupa neke od izvedbi, ipak to nije bio koncert (nije bio tako ni zamišljen), po našoj prosudbi istakle su se dvije izvedbe. Zbor je briljirao u 'O Fortuna' opere Carmina Burana, približivši se profesionalnoj izvedbi, te u izvođenju bugarske narodne pjesme Ergen deda. Naravno da su i druge izvedbe respektabilne.
Na kraju valja kazati i ponešto faktografije o samom zboru. Zbor 'Degenija' osnovan je 2012. godine, utemeljio ga je već spomenuta duša zbora Tvrtko Sarić. Zbor je imao već više nastupa ne samo u Gospiću, već i u Zadru, Zagrebu, Mariboru i Ljubljani. Zbor izvodi skladbe iz različitih glazbenih epoha, ne libeći se nimalo i zborskoga izvođenja tradicijske glazbe.
A o prof. Tvrtku Sariću valja kazati da je rođen u Gospiću, da je kao solist nastupao sa Zagrebačkom filharmonijom, Celjskim godalnim orkestrom, u mnogima gudačkim kvartetima u zemlji, da je od 2011. pa do 2015. bio član renesansnog ansambla Minstrel, da je snimio pet nosača zvuka, da je u zvanju višeg predavača na Odjelu za nastavničke studije Sveučilišta u Zadru. Zavrjeđuje o maestru Sariću još mnogo toga kazati, no valja se strpjeti i pričekati neku drugu prigodu.
M. Kranjčević
PRINT
