O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Regnum regno non praescribit leges! - tko će biti novi Erdödy?

1/1
Regnum regno non praescribit leges! - tko će biti novi Erdödy?
Regnum regno non praescribit leges! - tko će biti novi Erdödy?
Objavljeno: 14-02-2016

OTOČAC – Većeg nemira u hrvatskomu nacionalnom korpusu nije već bilo odavna kao što je u ova suvremena vremena. Napada se sa svih strana, proziva se država, njena vlast, ideologije jašu mahnito konje političke apokalipse. Lijepe se etikete isključivosti, iz prošlosti su se pojavile aveti prošlosti, a hrvatski narod mislio da su ta vremena zauvijek minula i prošla, da su svanula neka nova, demokratska, koje li zablude! Onaj tko je neupućen u hrvatska politička događanja mogao bi zaključiti da su to vremena tamo 89., 90. godine prošla vijeka. Kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo, kao da nije bilo silovita pokušaja rušenja Hrvatske i svega hrvatskoga, kao da nije bilo Domovinskog rata, kao da nije bilo tolikih žrtava. Tko bi zaspao 89. u političku snu poput Trnoružice i princ ga probudio poljupcem današnje stvarnosti, za toga se ne bi ništa promijenilo. Sve isto. Iste prozivke, isto etiketiranje, ista ideologija.

A kad je tako u državi, a što onda očekivati od milih nam susjeda, osobito nekih. Evo, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije ocijenilo je nedavno kako tri udžbenika iz povijesti u Hrvatskoj, a koje su odobrili Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske te izdavač 'Školska knjiga', veličaju ustaški pokret i poriču ratne zločine nad Srbima. Poznato? Ma naravno da jest. Prijetimo se samo istih prozivki pred koju godinu kada je aktualni hrvatski ministar obrazovanja Jovanović slao hrvatske povijesne udžbenike u Beograd na svojevrsnu 'političku recenziju'. Ista meta, isto odstojanje.

A što kaže srbijansko ministarstvo obrazovanja? Da to 'predstavlja reviziju povijesti i poricanje krvavih zločina' (zvuči li vam to poznato i iz nekih usta u Hrvatskoj?), što zahtijeva reagiranje Vlade Srbije. Ni manje, ni više.

Jer u priručnicima se, kako oni tamo daleko misle, poriču zločini Nezavisne Države Hrvatske. Recimo da je to o NDH već posve stara priča, udaraju po tome i hrvatski 'antifašisti', hrvatski političari se moraju ograđivati od NDH kad se kome 'sprdne', a to se događa svako toliko. Srbijanski političari se ne moraju opravdavati za Nedićevu Srbiju, Bože sačuvaj, ovako, samo usput. No, ono što je mnogo opasnije, srbijanski stručnjaci su se okomili na Domovinski rat. Jadaju se ti stručnjaci kako su Srbi označeni kao 'agresori', 'teroristi' i 'ekstremisti' (bombe, topovske granate i sve silno streljivo istreseno po Hrvatskoj valjda je trebalo shvatiti kao svadbene konfete, Vukovar valjda kao zabavni park), ocijenivši jedan hrvatski udžbenik šovinističkim i da nikako ne može doprinijeti istinskom pomirenju hrvatskoga i srpskoga naroda (svaka paralela sa slučajem Stepinac je izlišna). Zanimljivo! Nadodaju još da se u tomu istom udžbeniku 'neutemeljeno provlači ideja ''velike Srbije“, gdje je Srbija predstavljena kao nacistička Njemačka koja želi uništiti siguran međunarodni poredak i stvoriti etnički čistu državu. Kao da u toj i takvoj Srbiji stručnjaci nisu nikada čuli za 'liniju Virovitica – Karlovac – Karlobag' koja bi zadovoljila beogradske apetite.

Grijeh hrvatskih povijesnih udžbenika vide i u tomu da se Srbija proglašava povijesno odgovornom za raspad Jugoslavije, a srpski narod za vlastiti odlazak iz Hrvatske, zatim da se kod navođenja srpskih predstavnika vlasti obavezno ističe da su haški osuđenici za ratne zločine, dok se kod hrvatskih to izostavlja, te se navodi se da je veliki broj srpskog stanovništva 'otišao iz Hrvatske zajedno s JNA', odnosno da prešućuju stradanja Srba i uništavanje njihove imovine (ovo se također može čuti i od brojnih udruga u Hrvatskoj, kojima je na srcu 'pravda i poštenje'). Inače za razliku od hrvatskih, srbijanski povijesni udžbenici 'vrve' od sadržaja kako su JNA i srbijanski dobrovoljci razarali po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kako je uništen Vukovar i druga brojna hrvatska mjesta, što se događalo u Sarajevu i Srebrenici, koliko je jama diljem Hrvatske u koje su pobijeni i pobacani 'ljuti neprijatelji', ističu ti udžbenici da su u Srbiji bili logori za zarobljene u Hrvatskoj, da se ne nabraja dalje što sve uče iz udžbenika povijesti srbijanska djeca.

Ovomu treba nadodati još jednu njihovu, za ne povjerovati, tvrdnju da je neutemeljena činjenica kako su se pobunjenici u Krajini borili za Veliku Srbiju, etnički čistu. Očito da su svi Hrvati iz te t. zv. Krajine otišli onako, brati ljubičice.

Iz ovakvih nastupa 'prijateljske' nam susjedne države mora svatko sebi postaviti pitanje što se to nije dogodilo, a trebalo je pa da se vlast jedne države ne drzne prozivati i uredovati u nekoj drugoj državi? Može li se Beograd pomiriti s tim da više nema ingerencije nad Zagrebom, da više nema savezne vlade, da više nema političkih poluga moći kojima će se Hrvatima i Hrvatskoj propisivati što mogu, a što ne mogu, što smiju, a što ne smiju?

Svaki hrvatski građanin, kojemu je njegova domovina na srcu mora se zapitati ima li u ovim vremenima u Hrvatskoj osobe te snage, morala i odlučnosti poput hrvatskoga bana Ivana Erdödya koji je sada već davne 1790. godine u Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimu uskliknuo: Regnum regno non praescribit leges. Rekao, i ostao zapamćen.

Hoće li se u ova sadašnja vremena u Hrvatskoj pojaviti novi Ivan Erdödy koji će uskliknuti: Država državi ne propisuje zakone?

Morao bi se (po)javiti, krajnje je vrijeme, inače nas čekaju neka grda vremena.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom