OTOČAC – Stari ljudi se susreću sa stotinu problema, od onih zdravstvenih ponajviše pa do onih socijalnih (napuštenost, zanemarenost u obitelji, nebriga o bližnjemu…). Malo koja starost je lijepa, blago onima koji imaju nešto zdravlja i puno vedrine u starim danima, takvi su blagoslovljeni velikom milošću.
Sada se postavlja pitanje koliko svi mi doprinosimo tome da starijima ljudima olakšamo njihove dane? Jesmo li na toj razini promišljanja i aktivnosti? Ili na starost (stare članove naše zajednice) gledamo s prijezirom i odbacujemo ih? Ako usporedimo silnu osjetljivost prema životinjama, što je hvale vrijedno jer su i životinje Božja stvorenja, pokazujemo li jednako milosrđe i prema ljudima kao prema životinjama, osobito prema starima? Evo, i na stranicama ovog portala bile su u zadnje vrijeme objavljene dvije vijesti, jedna o zlostavljanu konju, druga o napuštenu psu, što je izazvalo silnu reakciju čitateljstva. Što bi se dogodilo da je kao glavni lik umjesto konja, ili spomenuta psa, bila stara i nemoćna osoba? Bismo li i tada tako reagirali? Velika su to pitanja na koje nije lako dati odgovore, zapravo odgovori traže vrijeme i prostor, nisu dovoljne fejsane kratke porukice.
Ima li među nama onih koji o toj starosti ipak brinu (naravno osim onih koji to čine po prirodi svoga posla)? Ima,vlč. Jure Ladišić, svećenik u miru, tijekom svakog tjedna pohodi Dom za starije i nemoćne u Otočcu i stacionar otočke „bolnice“ da bi se susreo s bolesnicima te im ponudio i sakramente ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. Pružio im utjehu, oslobodio ih tjeskobe, olakšao im teret godina i života. U teškim trenutcima življenja i to je jako mnogo, velika je to pomoć, ma što tko o tome mislio. Nije sve u materijalnom, naravno. Jer da jest, bogata društva bi bila sretna, a nisu, nešto im manjka. Jako manjka…
M. K.
PRINT
