Okvir svemu onome što je na predstavljanju rečeno o Gačanskom parku hrvatske memorije dao je uvodno otočki dekan i župnik mons. mr. Tomislav Šporčić. Govorio je kako se Gačanski park uklapa u cjelokupnu obnovu župne crkve Presvetog Trojstva i njezina okoliša te kako zapravo predstavlja početak završnice toga uređenja. S obzirom da se radi o preciznoj, a sažetoj kronologiji, ovdje prenosimo veći dio rečenog.
Crkva se je od 1975. godine do danas dvaput temeljito obnavljala. Prvi put radilo se o obnovi dotrajale fasade, žbuke i ostalih elemenata te o prilagođavanju suvremenoj liturgiji. Taman je obnova bila dovršena kad je 15. rujna 1991. na blagdan Gospe Žalosne crkva granatirana iz otočke vojarne. Kažu da je pokojni župnik Pezelj samo uzdahnuo i rekao: Eh, da smo to znali.
Nakon oslobodilačke akcije Oluja počela je obnova od tornja i krova do poda, vanjsko i nutarnje žbukanje i fasada. Godine 2001. dolazi preč. Nikola Turkalj te nastavlja radove, a većinu posvećuje izgradnji pastoralnog centra.
Koncem kolovoza 2004. dolazi za župnika mons. Šporčić, a tada su bili u tijeku veliki radovi saniranja zidova apside prezbiterija same crkve. Velika skela se nalazila kako unutar svetišta, tako i okolo izvana. Zidovi su tonuli, opasno su se odvajali. Izvođači radova uvjeravali su da će sve biti u redu i do danas nije bilo problema ili da se s tim zidovima nešto nepoćudno događalo.
Pod crkve bio je jamast od granatiranja i podne kamene ploče razbijene, pa je bilo opasno za hodanje, posebno starijih osoba, a klupe su bile raznih dimenzija i vrsta. Konzervator Djakoni i Pave Bukovac došli već drugog tjedna i razgledali pod te je konzervator inzistirao na obnovi postojećih ploča. No, to je bilo teško i nikako izvedivo. Arhitekt Florijan Škunca iz Arbija predložio kompromis, da se u pokrajnjim kapelicama postave stare ploče koje su bile očuvanije, a u središte da se stave nove ploče tzv. plavi tok što je konzervatorski nadzor i prihvatio.
Tijekom zime i proljeća 2005. rješavala se unutrašnjost crkve da bi se od lipnja do listopada mijenjao pod crkve i postavilo centralno podno grijanje. Dana 1. listopada 2005. već je bila prva misa u crkvi. Prije postavljanja poda izvedena su arheološka ispitivanja kroz svu dužinu crkve, na metar dubine, i iskopana su tri jarka, ne bi li se možda pronašli temelji ili ostaci stare srednjovjekovne crkve i samostana sv. Mikule, ali nije pronađeno ništa značajnije.
Za Fabijanovo 2006. bio je već uređen prezbiterij s postavljenim novim oltarom i ambonom. Godine 2007. postavljene su klupe i ispovjedaonice. Ljeti 2008. pri obnovi žbuke i fasade na župnom stanu provedena je drenaža i arheološko ispitivanje, no ni ovdje se nije našlo nešto posebnije u arheološkom smislu. Oba ispitivanja predvodio je Muzej Like Gospić pod vodstvom gđe Tanje Kolak. Propitan je teren sadašnjega Gačanskoga parka. Nije se ustanovilo postojanje nekih građevinskih ostataka.
Kad su koliko toliko uređeni crkva i župni stan, došlo je vrijeme da se misli na uređenje okoliša crkve. Već 2004. župnik je uočio problem, nisi mogao do crkve, a da ne zagaziš u blato za kišna vremena. Ponudilo se rješenje da se postave kocke s ceste kroz grad, uklonjene zbog postavljanja asfalta, ali takav bi posao bio vrlo spor i ne bi bio prikladan za hodanje sa suvremenom obućom, posebno ženskom. Tako je, u dogovoru s tadašnjim gradonačelnikom Kostelcem, ipak dovučen asfalt do ulaza i do župne dvorane.
Potom su župan Jurković i Grad zaključili da se podigne spomenik hrvatskim braniteljima, a prijedlog je bio da se podigne ispred crkve uz crkveni križ koji je postavljen 2000., na kraju drugog milenija, upravo u spomen poginulim braniteljima, te je vrlo znakovit po gradnji od čahura koje su ispražnjene dok se pucalo na crkvu i okolicu i on je najfrekventnije pohađano mjesto od strane građana koji prolaze kraj crkve ili idu u crkvu. On služi za paljenje svijeća pokojnima, posebno onima koji su taj dan spominjani na misi. Uz njega je odmah postavljen ambon od ličkoj kamena u rustičnoj formi. Biskupija nije prihvatila da spomenik, koji ima takvo šire, možda i političko značenje, bude uz samu crkvu.
Dalje se razmišljalo o uređenju okoliša pa je župnik zamolio tvrtku Arbi iz Zagreba da daju prijedlog. U jednom dijelu prostora razmišljalo se o uređenju 'crkve na otvorenom', a predložene su dvije verzije: u jednoj bi oltar bio postavljen neposredno kraj križa, a u drugoj uz sakristijska vrata. Trebalo je predvidjeti i mjesto za zvona tornja koja su salivena 1925. te koja su 91. granatirana i srušena s tornja. Manje zvono je ukradeno, ostalo je veće.
U planiranju ovoga prostora puno je bilo organiziranih razgovora, razmišljanja, koja su dovela do ovoga što je danas, više stručnih i odgovornih osoba bilo je oko toga zauzeto, Župa, Biskupija, Biskup, Grad, Gradonačelnik i suradnici, kako sadašnji, tako i prethodni, ali vrlo konkretno s efikasnim prijedlozima i akcijama uključila se Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke na čelu s predsjednikom i našim književnikom Milanom Kranjčevićem i njegovim suradnikom predsjednikom Županijske gospodarske komore dr. Josom Brajkovićem.
Uključila se cijela plejada umjetnika na čelu s g. Šimom Vidulinom, donatorom direktorom Pazin kamen g. Krebelom i tolikim drugim. Odgovornima se nije bilo lako služiti s ulaženjem u ovakve radove i ovakve investicije, zbog uvida u zahtjevnost tako velikog djela. Župnik se priklanjao inicijatorima zbog iskustva da se prije toga na opće zadovoljstvo i uspješno ostvario veliki projekt s gotovo istim izvođačima, a to je Križni put na Fortici 2007. na 2008. godinu, a u istom vremenu temeljito je obnavljana i kapelica Gospe Žalosne, ali i fortička utvrda. Dobiveno je mjesto gdje će dolaziti kako kalvarijski hodočasnici, tako i kulturalni znatiželjnici.
Sve što je tada pohvalno i nadahnuto napisao o fortičkom križnom putu teolog fra Bernard Škunca, sve bi se moglo ponoviti za Gačanski park nakon što je dovršen. Ovaj prostor je bogomdan i za sadržaje koji su mu sada podareni crkva je ustupila teren iako ga se ne odriče. Park na neposredan način obogaćuje i prostor same crkve, ali ovaj jedinstveno uređeni prostor služi čitavome gradu, njegovim stanovnicima i onima koji kroz grad prolaze i u njemu se zaustavljaju.
Prostor može služiti prigodom raznih blagdanskih i liturgijskih svečanosti, za razne priredbe na otvorenom, kao učionica hrvatske povijesti i kulture, a dok se stvarao, ujedinjavao je snage mnogih. Župnik je izrazio vjeru da će taj učinak imati i u budućnosti.
Dodajmo i kako je voditeljica programa Ruža Orešković nakon župnikova izlaganja podsjetila na ratno virjeme kada je kardinal Kuharić predvodio misu u crkvi bez krova dok se lim prijeteći ljuljao, a vjernici doslovno gledali u nebo, te je tada proročanski rekao: Ljubav naroda će ponovno izgraditi ovu crkvu. Tako se i dogodilo.
M.K.G.
PRINT
