OTOČAC – Pečenje rakije je, moglo ni se kazati, hrvatski nacionalni šport. Nema kraja u Lijepoj našoj koji ne proizvodi neku rakiju, bilo šljivovicu, bilo komovicu, bilo 'šećerušu', od svega i svačega su se ljudi domislili peći taj alkoholni napitak.
Proizvodnja voćnih rakija malih proizvođača jakih alkoholnih pića unazad desetak i više godina karakterizirala je nestandardizirana proizvodnja neujednačene kvalitete i jakosti pića te velika siva ekonomija u toj gospodarskoj djelatnosti. To je bilo gotovo neko 'standardno' ponašanje, a ni država nije previše 'nosom virila' u to koliko tko speče rakije. Međutim, donošenjem Zakona o trošarinama i određenih pravilnika uz kontinuiranu edukaciju proizvođača kroz komorski sustav, mali proizvođači jakih alkoholnih pića podigli su kvalitetu i razinu proizvodnje te postali izvoznici na zahtjevnom EU tržištu. Ako je vjerovati podatcima, u prvih devet mjeseci lanjske godine izvezeno je alkoholnih pića u vrijednosti 4,680.199 dolara.
Plasman proizvoda i dalje je suočen s određenim izazovima, međutim razvoj kontinentalnog turizma, članstvo u Europskoj uniji te kvaliteta samog proizvoda pod oznakom izvornosti omogućuju stabilnu dinamiku rasta i pozitivne trendove. Samo od ulaska u Europsku uniju, u Hrvatskoj je registrirano dodatnih 20.000 malih proizvođača jakih alkoholnih pića, a prema podatcima Carinske uprave u njezina četiri carinska ureda u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku registrirano je ukupno njih 43.253, od čega čak trećina na području Slavonije, njih više od 17.000. Eto, tko bi rekao, mislilo se da će trošarine uništiti male proizvođače rakija, a dogodilo se posve suprotno. Vjerojatno stoga što su ljudi u tome vidjeli business.
Donošenjem Programa ruralnog razvoja stvaraju se i daljnje pretpostavke i mogućnosti razvoja ove djelatnosti, imajući u vidu velike komparativne prednosti Hrvatske koje se prvenstveno ogledaju u velikoj bioraznolikosti te klimatskim i pedološkim vrijednostima područja kao i tradiciji proizvodnje u toj djelatnosti. Jedan od alata za jačanje konkurentnosti sektora proizvodnje jakih alkoholnih pića, što uključuje i voćne rakije, upravo je zaštita zemljopisnog podrijetla naziva proizvoda. Uz postojeće zaštićene proizvode na razini Europske unije – Hrvatska loza, Hrvatska stara šljivovica, Slavonska šljivovica, Hrvatski pelinkovac, Zadarski maraschino i Hrvatska travarica, postoji prostor za proširenje zaštite zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića. Hrvatski aduti su tradicija i autentičnost proizvoda.
Pa kad netko kaže da od rakije nema nikakve koristi, već samo štete.
M. Kranjčević
PRINT
