OTOČAC – U ova moderna vremena nije lako ni umrijeti, procedura je to. Zapravo, umrijeti se može, ali procedura dokazivanja da je pokojnik mrtav, e to je već nešto posve ozbiljno. Treba to dokazati na vjerodostojan način. Čovjek bi pomislio da 'doktur' treba za živoga, da ga liječi, kad ono treba i za mrtvoga, da ustvrdi da je mrtav-mrtvancijat. Tima i takvima se kaže da su mrtvozornici.
Grad Otočac, odnosno Gacka d.o.o., koja gospodari većinom groblja na području Garda Otočca, ne smije prihvatiti u mrtvačnicu pokojnika dok nije službeno mrtav. A tu mrtvozorničku službu su obavljali liječnici Doma zdravlja Otočac, nije to bila njihova obveza već čisto njihova dobra volja. Zadnji otočki mrtvozornik bio je Duško Angelov, dr. med. no zatražio je razrješenje te obveze. Uslugu 'mrtvozorenja' dužna je plaćati županija, a kako Ličko-senjska županija to nije (uredno) plaćala, barem je tako u Gradu Otočcu, 'dokturi' su odustali. I što sada? Kako pokopati pokojnika?
A nekada je to bilo tako jednostavno, naša baba Franca je to tako lako i logično objasnila, da pred tim padaju sve moderne procedure. – Vako ti je to bilo, naj ki bi umiral je znal da će umrit. Zvali bi man popa da ga spovida i da mu da pomast. Ako ni mogal lako umrit, molili smo Jedinstvo i unda bi un lipo umrl. Kad mrtvac umre, eli, un se ukoči, lipo ga opraviš i š njin na stol. E sadaj gledaj vako, ako je umrl dopodne, mogal se kopat drugi dan popodne. Ali ako je umrl popodne, pa makar i minutu kašnje podne, ni se kopal drugi dan, već tamo tekar trećega dana. E pa sad ako je još živ, more se na čuvarinami oživit, ako ne (i ako počme tuknut) unda je mrtav posve. Eto ti. Š njin u zemlju!
Da bi sve bilo po propisima, Gradsko vijeće Grada Otočca je na svojoj zadnjoj sjednici uputilo Skupštini Ličko-senjske prijedlog županije prijedlog kojim za mrtvozornika predlaže Aleksandra Lemajića, dr. med. iz Čovića, odnosno Gordanu Petrić, med. sestru iz Perušića. Na potezu je županija. A dotle, bolje ne umirati.
M. Kranjčević
PRINT
