OTOČAC – Došal vrag na vaj svit, pa gotovo! – jada se naša baba Franca. Dobro, znamo da svijet nije idealan, da ima problema kakvih je imao uvijek u svojoj prošlosti, u čemu je sada problem? – Pa znaš li ti da će Svicka zdravstvena organizacija zabranit slaninu, pršut, kobasice, ocvirke, a? – zajapurila se baba, sve ju podbilo crvenilo od vrata prema ušima, skinula rubac s glave i s njim maše oko sebe. – Ma o čemu ti pričaš?! Kakva zabrana, kakvi bakrači! – bili smo dosta neumoljivi na te, na te … kako da kažemo … na te – gluposti. Baba nas je podozrivo promatrala svojim staračkim stisnutim očicama: - Evo, ako meni ne veruješ, vidi ča piše tote. Na! – turnuvši nam u ruke neke novine. – Ode lipo piše da Svitcka zdravstvena organizacija, sime joj se utrlo, zabranjuje slaninu, pršut, kobasice, meso i zelje. Ako je to tako, a je, a ča ću ja unda, jadna, ist, a? To te ja pitan! – bila je posve kategorična. – Ja, ka cel život in takovu ranu, ja sad pod starost ne ću smit mesa ist. … Pa nisan krava da travu pasen, borati … - nastavila je ona dalje nabrajati, psovati, kleti, proklinjati, no to nije za moralne oči koje bi ovaj tekst čitale.
Sve tako zbunjeni dohvatili smo se tih babinih novina, najprije smo pogledali datum izdanja, ma tko zna kakve je ona novine našla i od koje godine, ali datum izdanja je posve svjež, nekoliko dana ni amo ni tamo. Onda smo se latili čitanja teksta, doista, Svjetska zdravstvena organizacija je pred donošenjem odluke da se slanina, pršut, kobasice i općenito crveno meso stavi na popis opasnih namirnica, ni manje ni više nego izjednačenih po opasnosti s duhanom i duhanskim prerađevinama. Ta organizacija je navodno utvrdila da slanina, pršut, kobasice i tako to nisu manji uzročnik raka nego je to uživanje duhana. Ostali smo i sami zatečeni tom konstatacijom. Otkuda sada najednom to? O čemu se radi? Navodno da konzumiranje ove hrane izaziva pojačanu pojavu raka probavna sustava, koji je u novije vrijeme (a novije vrijeme može biti ono staro čak i pola stotine godina) galopirajuće raste. Doduše, nije to nikakva zabrana, to je preporuka Svjetske zdravstvene organizacije da treba izbjegavati crveno sušeno meso (kao da se bijelo meso uopće može sušiti i od toga dobiti nešto jestivo) jer da u dimu ima kancerogenih čestica pa da to izaziva pojavu raka. Nadalje na crvenu listu nepreporučenih namirnica stavit će t. zv. crveno meso, kao neškodljiva tjedna „doza“ dopušta se konzumacija tek pola kilograma takva mesa.
-Aha, ča san ti ja rekla, a! – cvrkutala je naša baba Franca. – Pol kile?! Pol kile?! … Pa ja sve vako stara munen pol kile slanine za vičeru s policami. Pol kile?!? … Hm. … A da ne divanin o pravomu čoviku, moj pokojni Jura je znal puist slanine odedanput koliko pedljon okružiš, kad bi slanine bilo, el, pa mu ni niš naškodilo, umrl je, sirota, imal je puno godin. … I još da ja tebe nešto pitan, kase gradiš tako pametan, kako to da se u zadnje vrime počelo divanit da je prašća mast zdravija od ulja, da je domaća slanina zdrava da zdravija ne more bit, da su ocvirci velikatesa (to njoj dođe kao delikatesa), pa sad odedanput – zabrana. Kako tomu vratru ime? – tražila je ona suvislim pitanjima još suvislije odgovore. Da, kako to?
Doista, znamo da je na svjetskoj razini javnost bila desetljećima manipulirana o zdravstvenoj pogodnosti ove ili one namirnice. Poznato je tek u posljednje vrijeme da je američka industrija ulja pokrenula na neznanstvenim činjenicama kampanju kako je svinjska, odnosno svaka životinjska mast štetna, a ulja prava blagodat. Tek su se nutricionisti u posljednje vrijeme osmjelili kazati da tomu nije tako, čak su i liječnici progovorili i kazali da su te tvrdnje neutemeljene, a razvila se i teza da su ulja štetnija od životinjskih masnoća. Sve je dovedeno u ravnotežu neštetnosti ako se namirnice konzumiraju u normalnim količinama, ako se ne pretjeruje.
I na kraju, da ovaj članak ne dosegne razinu nečitljivosti, kako to da nitko nije ukazao, prokazao, prstom upro u sve moguće aditive (dodatke) koji se u hranu stavljaju, a stavljaju se da se manje kvari, da ima poželjnu boju, da ima bolji ukus i još mnogo toga? Kako to da nitko nije predložio zabranu korištenja umejtnih bojila i poboljšivača okusa te drugih tvari koji za kvalitetu hrane nisu nužni? Evo, činovnici Europske unije progurali su neku uredbu i izazvali Poljake na revolt jer će već za neko vrijeme biti zabranjeno na tržište stavljati dimljene kobasice na tradicijski način. A kakve će se onda kobasice moći na tržište stavljati? Pa one koje će imati umjetni okus i miris po dimu, a takve proizvodi velika industrija. O štetnosti tih preparata slabo se ili nikako ne govori. Treba samo povezati povećanu pojavu raka probavna sustava s takvih industrijskim preparacijama hrane pa zdravom pameću zaključiti što je potencijalni uzročnik učestalije pojave raka. Slanina, pršut, kobasice, „ocvirci“ naše babe France zacijelo nisu jer da jesu ne bi ona doživjela nekoliko stotina godina, zar ne?
M. Kranjčević
PRINT
