Gotovo da nema književnoga događaja od formata u Hrvatskoj i regiji na koji nije pozvan i na kojem ne sudjeluje i književnik Damir Krakaš, porijeklom iz brinjske Plašćice.
Njegov zadnji roman Blue moon ušao je u uži izbor za prestižnu književnu nagradu regije „Meša Selimović“, a prošloga je tjedna autor sudjelovao na međunarodnom književnom LitLink festivalu.
Tako smo ga vidjeli među recentnim autorima hrvatske književnosti (zajedno s Albenom Dimitrovom, Kristianom Novakom, Nikolom Petkovićem, Markom Pogačarom, Vedranom Rudan i Željkom Horvat Čeč) koji su svoje tekstove čitali 28. kolovoza u Astronomskom centru u Rijeci, a u sklopu 3. LitLink festivala - Književne karike.
Ovo međunarodno književno događanje inače ima cilj povezati hrvatske autore sa stranim urednicima i izdavačima, a ove je godine povezalo Francusku i Hrvatsku. Kako prenose portali i televizijske emisije iz kulture, organizator toga festivala je Hrvatsko društvo pisaca, a događanje je organizirano u okviru manifestacije Rendez-vous, festivala Francuske u Hrvatskoj.
Što se tiče nagrade „Meša Selimović“, već sama kandidatura je veliki uspjeh za književnika. Osim Karakaša, u uži izbor za ovu nagradu ušli su i hrvatski književnik Ivica Prtenjača s romanom Brdo te Filip David (Kuća sećanja i zaborava), Dževad Karahasan (Utjeha noćnog neba) i Andrej Nikolaidis (Devet).
Nagrada Meša Selimović dodjeljuje se za najbolji roman objavljen u 2014. godini na jezičkom govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske, a bit će dodijeljena na 15. Međunarodnim književnim susretima Cum grano salis koji se održavaju od 2. do 5. rujna u Tuzli.
O Karakaševom romanu Blue moon kratka recenzija s korica knjige zbori ovako: „Blue moon prati jednog fanatičnog rockabillyja, propalog zagrebačkog studenta iz provincije na kraju osamdesetih. Mladića koji se jako brine o svojoj kokotici ipak će stići i druge brige, odjeci njegove egzistencijalne izgubljenosti, u doba pred rat čiji se dolazak čuje na ulici i u obiteljskim razgovorima. Sudar mladalačke subkulture i traumatičnog obiteljskog naslijeđa u to doba naročito odjekuje. Gradski milje, kao azil junakove subkulturne slobode, s vremenom biva koloniizran „obaveznim“ općim diskursima, a roman, atmosferski spajajući intimno i društveno, postaje svojevrsna, uvjerljiva i autentična slika predratne tjeskobe. Roman Blue moon snažan je i dubinski turbulentan oproštaj s jednom mladošću i jednim vremenom u kojem se puno toga sudaralo, iz kojeg je bilo teško zamisliti budućnost.“
Iako Karakaš fiktivni svijet romana gradi kao pravu uvjerljivu stvarnost, neprimjetno nizanje paradoksa čini je nadrealnom, a tako je nekako i u životu samog književnika Karakaša. Takav je paradoks primjerice činjenica da nema u Hrvatskoj književnika koji toliko ističe u svakoj prigodi otkud dolazi, gdje su mu korijeni, u Brinju i Lici, a da ga istovremeno taj njegov zavičaj uglavnom prešućuje.
No, nebitno je to, bez Karakaševa imena naime hrvatska književnost s kraja 20. i početka 21. stoljeća više ne će moći biti potpuna. Pa voljeli ga ili ne. Uvažavali ili ne. Dobio sada ovu nagradu ili ne. Karakaš književnik je vjerodostojan i priznati predstavnik vremena u kojem živimo.
M.K.G.
PRINT
