OTOČAC – Što je to stereotip? U običnom razgovoru stereotip (od francuske riječi stéréotype) označava nešto konvencionalno, uobičajeno, formalizirano, isto, bez promjene, banalno, reklo bi se svakidašnje. Zapravo to je onaj neki usađeni odnos prema nečemu ili nekomu koji se ne propituje, koje se uzima kao takvo, moglo bi se kazati da je to jedan od oblika određene predrasude. Može li biti stereotipa i u fotografiji? Ovo pitanje djeluje posve banalno (stereotipno), nameće se odgovor sam po sebi da može, ali.
Često puta smo fotografirali niz motiva uopće ne razmišljajući kako taj motiv snimamo i jesmo li upali u zamku stereotipa. A što to znači? Da smo snimili motiv na isti ili veoma sličan način, s istoga mjesta, s istim motivom, kao i mnogi prije nas i što će snimiti mnogi kasnije nas. Može se reći za takvu fotografiju da je „već viđena“, da je „nekako poznata“, gotovo da uopće nije važno tko ju je i kada snimio.
Evo, ova fotografija svakako ne pripada skupini stereotipnih fotografija crkve Presvetog Trojstva u Otočcu. Snimljena je sa stražnje strane (malo tko je snima s te strane), iz vrtova susjednih ulica, zapravo iz dvorišta Dječjeg vrtića Ciciban. Zašto nije ova fotografija stereotip? Zato što je nekomu za oko zapalo da može načiniti posve drugačiju snimku nego što je mnogi čine usput s ulice, iz crkvena dvorišta, dakle posve stereotipnu.
No, istini za volju, ne moraju baš sve fotografije snimljene s istoga mjesta i s istim motivom nužno biti stereotipne. Ako autor fotografije zna dobro kadrirati, ako želi nešto posebno istaći, na primjer zanimljive oblake ponad crkve, zanimljive sjene, kakav odbljesak ili slično, to ne bi pripadalo stereotipu. Ako se snima pod posebnim kutovima, i tu se izbjegava stereotipno snimanje. No ako se to učini na način kako će to činiti većina snimatelja, onda se upada u tu zamku.
M. K.
PRINT
