OTOČAC – Očito kesten koji usred Otočca umire je zapažen, ne prolazi to kod građana neprimijećeno. I ne samo u ovo vrijeme, danas, već se ta (o)tužna sudbina ovoga kestena prati odavna. Objavljivanje članka o kestenu koji umire dalo je hrabrosti i potrebe i drugima građanima da o tome promišljaju, na osnovu ove činjenice nastala je i balada o djevojci, kestenu i ratu. Napisala ju je još u ožujku 2012. prof. Dragocjenka Bilović, rođenjem i boravkom Otočanka. Vrijedi pročitati njen rad, prezentiran u pjesničkoj formi.
Balada o djevojci, ratu i kestenu
Prolaze dani i lijepi i ružni,
bez tebe nekako svi su mi tužni
Mada za ljubav još nisi znala
svejedno bih volio da si ostala.
U gradu miris proljeća seže…
drvored kestena s tobom me veže.
Nemiran sanjam snove djetinjaste
i u njima uvojke tvoje kestenjaste.
Sjetim se tada starog kestena,
sjetim se onog jeftinog prstena,
što ti ga dadoh onako, iz šale
da ispuni želje skrivene, male.
Kako sam samo naivan bio
dao ti sebe, a da nisam smio.
Kesten je poljubac u krošnju skrio,
zaustavit vrijeme sa mnom je htio.
Rat se odjednom pred nama stvori!
Prva granata odnekud je pala.
u tom trenutku i ti si nestala.
U strahu se pipam, jesam li živ?
Ubiše kesten koji nije ništa kriv.
Zbunjeno slutim što se sprema
ni crkve, ni zvona više nema.
Nisam tad bio ni dječak, ni muškarac,
a sad mi se čini da sam već starac.
Hodam polako
šećem bez reda…
tisuću očiju u mene gleda.
S praznim džepovima i sâm sam bijeda,
a svakoga tješim neka se ne da.
I sad se stidim
kad kesten vidim.
Tu sam te ljubio, tu izgubio.
Ne pitaj za me jer još sam živ
za ljubav moju kesten je kriv.
I ne pitaj za me
da, još sam živ,
Samo mi reci :
čemu je kesten kriv…čemu je kesten kriv?
M. K.
Foto: J. Cvitković
PRINT
