O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Kada kesten umire

1/2
Kada kesten umire
Kada kesten umireKada kesten umire
Objavljeno: 02-08-2015

OTOČAC – Jedan kesten u središtu Otočca je na umoru. Nema mu još duga vijeka, svakim danom na očigled nestaje, žuti, ogoljele grane mu zlokobno strše, kao da vape, kao da opominju, jedan veliki ogranak je već posve suh, drugi je nemilosrdno napao miner lista, tako zovu toga nametnika koji se već poodavna naselio u otočke drvorede.

S druge strane ni čovjek mu, ovom stablu, nije pomogao, „zabetonirao“ ga je u cijelosti oko debla, ma ni centimetar slobodne zemlje mu nije ostavio, sve kako bi se mogli parkirati automobili, čim parkirališta više, tim bolje. Naravno da se to tako ne radi, oko stabala se ostavlja poveći krug slobodne zemlje, obrubljen rubnjacima ili prekriven velikima metalnim rešetkama, tako to radi uljuđeni svijet. Netko će reći da je sušenju ovoga kestena uzrok starost, može biti, ali ovako zabetoniran možda umire i od gladi, tko će ga znati, svakako mu to ne pridonosi „boljem životu“.

Ali, možda je uzrok umiranja ovog stabla sasvim nešto drugo. Možda su to osmrtnice? Jer nigdje u gradu ljudi „rajsnedlima“ ne pribijaju toliko osmrtnica kao na ovomu kestenu. Zaludu je tek tridesetak metara velika metalna oglasna ploča, na njoj ima mjesta za osmrtnice mnogo većega grada od Otočca, ali ne, osmrtnicu valja pribiti baš na ovaj kesten. Zbog zebre? Može i to biti, ljudi prolaze pa čitaju tko je napustio ovaj svijet. Koliko li je samo tuge preko tih osmrtnica prešlo na samo stablo, koliko nesretnih sudbina, koliko boli, koliko patnje, koliko…

Jednoga dana ovo stablo će biti posječeno. Što onda? Je li rješenje korijen iskopati, rupu zatrpati i preliti je asfaltom – eto još jednoga parkirališta! Ili se parkiralište ne će moći upravo zbog blizine zebre proširiti? Hoće li na isto mjesto biti posađeno novo stablo da bi Otočac zadržao svoj (stari) niz drvoreda koji je u neka ne tako davna vremena „prorijeđen“, terasa ovamo, terasa onamo, ulaz tu, reklama tamo. A stabla samo „smetaju“.

I na kraju kad ovo stablo nestane, a gdje će onda tužni ljudi pribijati nečije tužne sudbine? Na što?

Sve su ovo pitanja na koja se sada  vjerojatno nema odgovora, no doći će vrijeme kada će i na njih netko morati odgovoriti.

M.K.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom