O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Pod starima krovovima ...

1/1
Pod starima krovovima ...
Pod starima krovovima ...
Objavljeno: 06-07-2015

SINAC – Najčešće čovjek hoda svijetom pogleda uprta u tlo, rijetko kada mu se pogled vine gore, u krovove. Krovovi su po prirodi stvari „iznad“ čovjeka, nadmašuju ga, nadvisuju ga, a mora se priznati da je rijetka prigoda da on njih nadvisi i da ih s visine gleda. A kada ih tako gleda, očara se, osupne ga pogled na tu raznolikost, šarolikost, uobičajene i neke čudne oblike krovova.

Osobito čovjeka očaravaju – stari krovovi. Zašto stari? Ah, tko će to znati. možda zato što bude sjetu na neka nepovratno minula lijepa vremena, možda zato što čovjeka golica pitanje što li se to pod njima krije, možda stari krovovi skrivaju neke lijepe tajne, svašta može biti razlog zašto su stari krovovi čovjeku zanimljivi.

Oni su, stari krovovi, pravi izazov pjesnicima i prozaicima. Nije li Ksaver Šandor Gjalski napisao pripovijest pod nazivom „Pod starim krovovima“? Jest. Nije li Marko Novosel pjevao baladu „Pod starim krovovima“? Nije li Gabi Novak također pjevala o „Krovovima“?. Pjevali su.

Sve su to sada već neka prošla vremena, no krovovi okupiraju pozornost i suvremena čovjeka. Zar Hladno pivo ne pjeva: „Hodam po krovovima, danas sam ja malo gore, imam korak od sedam milja, i oblak umjesto šešira, kroz fantastičan kišni dan, gazim mokar do kože (…)“?. Da, pjeva. Daljnje nabrajanje poetskih, proznih ili glazbenih izričaja o krovovima bi nas ipak predaleko odvelo.

Na ovoj fotografiji, koja prikazuje Majerovo vrilo u Sincu, jedno od vrila rijeke Gacke, prikazani su krovovi na „malenicama“. Oni koji ponešto znaju o obnovi ove tradicijske gačanske kulturne graditeljske baštine na vodi znaju da to nisu „stari krovovi“, da nemaju tako mnogo godina, ali ipak oni djeluju „staro“. Oni su od „šimle“, drvenih daščica kojima je prekriveno krovište. Tako se to radilo i gradilo nekada, tradicijski, i prekrivalo kuće i druge objekte, naravno i „malenice“. A te daščice, ta „šimla“ brzo ulovi patinu, kiša i sunce učine svoje već za nekoliko mjeseci pa drvo poprimi boju koja može u odnosu na stvarnu starost zavarati. No, priznat ćete, da ovi krovovi doista mogu ući u red „starih krovova“. Već i zbog toga što su prigodom rekonstrukcije mlinica izvedeni po starim fotografijama, na način kako su u neka davna vremena građeni.

Pa kriju li onu neku tajnu? Vjerojatno ne kriju jer prigodom svake obnove prvo nastradaju sve stvari koje se tijekom vremena pohrane na „podu“ (tavanu) za „valjat će“. A to „valjat će“ u pravilu rijetko kada dođe, osim ako ne padne u ruke nekog šmekera koji uživa u prašnjavima starim stvarima. U protivnom završi, nažalost, na lomači.

Ali ne treba očajavati, ovi krovovi će tijekom vremena poprimiti onu svoju iskonsku funkciju da se tamo pohrani ono što trenutačno ne treba, pa se zaboravi, pa će za koje desetljeće nekome možda biti i zanimljivo tamo ponešto „istraživati“.

Sve se može promijeniti, ali krovovi ne, oni su poput čovjeka, baš tako, imaju hod od mladosti do drevne starosti, oni su u vječnom ciklusu mijena. Valjda zato što služe čovjeku i što ih on učini po svojoj mjeri i nakani.

M. Kranjčević

Foto: arhiv GG

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom