OTOČAC – U petak, 15. svibnja o. g., u otočkoj župnoj crkvi Presveta Trojstva dogodit će se nešto što se vjerojatno u njenoj prošlosti nikada nije dogodilo, a sam Bog zna hoće li se ikada više i u budućnosti ponoviti. Naime, toga dana u 19 sati će Hvarsko pučko kazalište iz Hvara izvesti predstavu pod nazivom „Prikazanje života svetoga Lovrinca“. Zašto vrijedi doći i vidjeti ovu predstavu?
Ovo je predstava je izvedena više od 200 puta, a glumci su gostovali i osvajali nagrade po cijelom svijetu (Brazil, Urugvaj, Argentina, Austrija, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Italija i.t.d.). Postavljena je sada već daleke 1969. godine i “traje” do danas. Vjerni je to pokušaj rekonstrukcije srednjovjekovnoga kazališta (reducirani kostimi – crni, bijeli i crveni habit, reducirani rekviziti). Danas se igra na otvorenim prostorima ili u crkvama.
Predstava potječe iz srednjeg vijeka, a tada su najčešće bili prikazivani Kristova muka, prizori iz Biblije i životi svetaca. Ona je zasnovana na životu jednog svetca, u predstavi svoje uloge imaju dvije bratovštine, jedne zvani Bili, a drugi Crni bratimi. Crni bratimi su slavili svoje poganske bogove i progonili kršćane (Bile bratime). Kršćane to nije omelo, pa su i u životnoj opasnosti ispovijedali svoju vjeru. Lovrinac će odoljeti napastima i samog Belzebula (Crveni bratim), a potom će umrijeti na lomači (na gradelama) u slavu svog Boga, te će ga anđeli uzdići u rajsku slavu. Lovrinac je, naravno, sv. Lovro.
Zašto je „Prikazanje života svetoga Lovrinca“ tako vrijedna predstava, koja ulazi u antologijske predstave hrvatskoga glumišta? Prije svega zbog oživljavanja staroga hrvatskoga dramskog teksta iz 15. stoljeća (moguće i ranije). Iako se za autora teksta ne zna, ova drama je objavljena u knjizi Pjesme Petra Hektorovića i Hanibala Lucića 1874. u Zagrebu. Drugi razlog je taj što se tekst drame izvodi na arhaičnom čakavskom hvarskom govoru, što je raritet sam po sebi.
Pored svih onih građana koje će zanimati predstava jednoga pučkog teatra, hvarskoga, najstarijega u Hrvatskoj, i jednoga od najstarijih u Europi, izuzetna je to prigoda za učenike srednje škole, svakako i njihove nastavnike hrvatskoga jezika i književnosti, da dođu pogledati predstavu. Ionako u svom nastavnom programu, barem što se tiče gimnazijskog usmjerenja, imaju kao nastavnu jedinicu „pučki teatar“, svakako se spominje Hvarsko kazalište, a u nastavnom programu se susreću i s narječjima, sjetimo se samo pitanja koja su pred koju godinu ustalasala hrvatsku javnost kad je na maturi postavljeno pitanje iz Marulićeve Judite (čakavsko narječje). Ako netko mora propustiti ovu predstavu, učenici i njihovi nastavnici hrvatskoga jezika i književnosti svakako ne mogu i ne smiju, nemaju na to pravo, niti opravdanja.
M. Kranjčević
PRINT
