O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

"Žao mi je naroda"

1/1
"Žao mi je naroda"
"Žao mi je naroda"
Objavljeno: 03-05-2015

OTOČAC – Ima tomu već koja godinica kada je biskup Mile Bogović objavio knjigu svojih članaka pod nazivom „Žao mi je naroda“. Tematika je dijelom drugačija od sadržaja ovoga članka, ali ne opet toliko udaljena, djelomično se preklapa.

Čitajući dnevni tisak i razne elektroničke medije, doista se može spomenuti naslov uporabiti kao valjana parafraza „žao nam je naroda“, naravno i samih sebe, jer tko je narod ako nisu svi pojedinci koji ga čine. A zbog čega sad odjednom to? Evo, najavilo (vlast najavila, a tko drugi?) da će porasti cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja. Nema se novca, proračun je „u banani“ (sanaderovski rečeno), pa hajdemo ubrati još nešto novca. Pa kod koga to? Najaviše da će plaćati dopunsko osiguranje (više od ostalih) oni koji puše i oni koji se ne bave tjelesnom aktivnošću. I još rekoše da to nije radi novca (sic!), već radi „poticanja na zdraviji život“. Dobro, u pitanju je zdraviji život, uzmimo.

Kad se malo raščlane ovi razlozi, onda što se tiče pušača stvar je nešto jednostavnija, premda i ona može biti komplicirana, tko puši – puši. Ali, kako to dokazati? Tko će to meritorno reći koji osiguranik puši, pa mu ide i veća naknada, a tko to ne puši (poznata situacija pasivnog pušenja)? Inspekcija? Policija? Specijalni odredi? Može biti. No stvar je mnogo kompliciranija kad je u pitanju „tjelesna aktivnost“. Što to spada u tjelesnu aktivnost? Je li samo tjelesna aktivnost trčanje u prirodi, hodanje, planinarenje, dizanje utega i rastezanje federa u teretanama, rekreativno bavljenje športom … Ili je i tjelesna aktivnost određeni posao? Je li tjelesna aktivnost posao sjekača, posao radnika u tvornici na nekoj traci, posao pekara, je li tjelesna aktivnost posao nastavnika tjelesna odgoja, je li tjelesna aktivnost posao jedne čistačice, dalo bi se nabrajati. Ili će građani morati donositi potvrde iz nekih teretana, fitness ili kakvih centara jer to je samo „zdrav život“? Pitanja kao u priči.

No na ovome ne staje serija pitanja prisiljavanja građanstva suvremena svijeta na nešto. Konzumiranje masne hrane rekoše da je nezdravo. Znači li to da će netko za pola godine - godinu, i za takve građane povisiti cijene dopunskog osiguranja? Ništa neobično. Hoće li se netko dosjetiti da se jede i pije mnogo ugljikohidrata pa da treba i takvima konzumentima povisiti cijene? Može biti. Hoće li se netko dosjetiti pa ustvrditi da je dugo spavanje „nezdrav način života“ pa upadati u spavaće sobe i kontrolirati građanstvo koliko spava i zbog toga mu povisiti cijene? Lako moguće. Rekoše da je seks izuzetno zdrava ljudska aktivnost, hoće li se povisiti cijene dopunskog osiguranja za sve one koji se nedovoljno (dobro) seksaju? I kako to utvrditi? O visokim potpeticama, uskima muškim hlačama i sličnom ne vrijedi trošiti riječi.

Vjerojatno sebi postavljate pitanje čemu ovaj sarkazam u ovomu benignom tekstiću? S pravom, da, čemu toliki sarkazam? Ima osnova, i te kako. Jer, ako vlast (nije bitno koja i čija) posiže za ovakvim oblicima kažnjavanja svoga naroda, ako proglašava pojedine navike i ponašanja neprihvatljivima, ako zbog toga uvodi sankcije, postavlja se pitanje što je sljedeće na redu? Gdje je tomu kraj? Jer najgore je početi, napraviti presedan, a sve dalje je lako, ide kao po traci. Na kraju se može, doista može, stvoriti velika lista neprihvatljivih (u ovom slučaju „nezdravih“) ponašanja da će njome biti ama baš sve obuhvaćeno. Na kraju valja postaviti pitanje, a čemu onda uopće plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje ako si iz svega isključen? Čemu uopće plaćati i osnovno zdravstveno osiguranje? Ionako se cijela priča svodi na to da će se onaj tko ima novca u nekoj budućnosti moći liječiti, a onaj tko nema ne će, pa kako mu Bog da. Ništa neobično za ovo toliko hvaljeno i „napredno“ 21. stoljeće. Sjetimo se samo koliko zemalja ima u svijetu koja nemaju organiziran nikakav zdravstveni sustav u smislu solidarnog snošenja troškova liječenja. Eto, jedna Amerika, na primjer.  

Sva ova pitanja nisu bez osnova, nimalo. Što idemo „u svjetliju budućnost“, to se vraćamo kojih stotinjak i više godina unatrag. Činjenica je to, koliko god ona bila za 21. stoljeće istinito bolna.

Ako se „okrene pila naopako“, ima li to isto građanstvo pravo predložiti barem jedan razlog zbog čega bi cijena dopunskog osiguranja morala pasti. Evo, uzmimo kao primjer stres. Stres je postao pandemijska pojava, naročito u razvijenu svijetu. Što je neko društvo gospodarski razvijenije, stres je sve veći i obuhvaća gotovo cijelu populaciju svih uzrasta. To je kao neka zakonitost. A tko najviše i najčešće uzrokuje pojavu stresa? Novoliberalni koncept „moderna društva“, koji svu odgovornost za uspjeh i neuspjeh prebacuje na pojedinca, na osobu. Sustav ničemu nije kriv, kriv je građanin, ili je sposoban ili je nesposoban, pa neka kusa svoju sudbinu, društvo nije ni za što krivo.  Stres, dakle, uzrokuje vlast, to je stres zbog nezaposlenosti, stres od prijetnje gubitka posla, stres zbog izgubljena posla, stres od raznih pritisaka tamo već od osnove škole pa do umirovljenika, stres zbog jadnog života, stres zbog franka, stres zbog malene mirovine, dalo bi se nabrojiti sva sila stresova. Ovim stresnim stanjima građani nisu baš svoje volje i svojom nonšalancijom pridonijeli, ona su iz obujmila, progutala, ona njima mimo njihove volje vladaju. A liječnici rekoše da stres, kao malo što drugo, da dovodi do poremećaja u zdravlju i izaziva razne boleštine, od srčanih i kardiovaskularnih pa do onih malignih. Ako je tomu tako, a jest, zašto onda to ne bi bio razlog da se snizi cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja? Što nije isti princip u pitanju? Jest, potpuno je isti, jer ako građanin svojom voljom „nezdravo živi“ i mora platiti više, po kojoj osnovi mu osporiti da ne plati manje za nezdravi život koji mu je nametnut mimo njegove volje, od same vlasti? On je žrtva mimo svoga voljnog elementa, on je, taj isti građanin, ubačen u žrvanj nečega što ne mora željeti, što mu se ne mora svidjeti, ali nema izbora.

Ono što vrijeđa zdrav razum je bacanje ljudima prašine u oči, prikrivanje pravih razloga, ili „osvješćivanje“ nekih drugih razloga, i uvjeravanje toga istoga naroda da je to za njegovo dobro. Suvremeni (razvijeni, ma što god to značilo) svijet pada u sjene Orwellovih proročanstava, izrečenih i napisanih sada već davnih godina u proteklom vijeku. U vrijeme objavljivanja njegovih tekstova sve se to neupućenima ljudima činilo poput pravog science fictiona, bujne mašte i imaginacije, no pomalo postaje prava realnost. Rekoše umni ljudi već odavna da je vražja vrlina upravo ta da uvjeri ljudi da ne postoji. Jer onda može činiti što ga je volja jer nema otpora, ljudi su pasivni i šutke prihvaćaju sve što im se želi nametnuti. Ima li Nečastivi u ljudskom obličju i spodobama svoje prste u stvaranju apatije koja je čvrsto obujmila neko društvo, na primjer i hrvatsko? Što se sve može učiniti s apatičnom populacijom? Mnogo toga, s njom je krajnje lako manipulirati i voditi je onamo s čime se zdrav razum ne bi složio. A dovođenje jedne populacije, jedne skupine, jednoga naroda u takvo stanje otupljenosti je dugotrajan proces, sustavan proces, koji traje ne godinama, već desetljećima. I ono što je na kraju najzanimljivije, takvo otupljeno društvo ima spoznaju da ga guraju u krivom smjeru, no nije sposobno učinit ništa da to promijeni.

Kako zatvoriti oči i praviti se slijepim pred pojavama koje će se poput lavina sručiti na sve nas? Kako prihvatiti da je život sve skuplji i skuplji, a može se dobiti svakim danom sve manje i manje? Kako prihvatiti sustav koji poput nemani raste, a nahraniti ga je sve teže i teže? Kuda sve to vodi? Kad je u pitanju zdravstvo, neki upućeniji govore da je sve usmjereno prema potpunoj privatizaciji zdravstva, pa tko ima za platiti i liječit će se. A da su ova povećanja plaćanja samo proces „kuhanja žive žabe“. Strahotno je i pomisliti na one koji ne će biti u toj prigodi, što će se s njima dogoditi.

M. Kranjčević

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom