Na vječni počinak danas su otočkog novinara Josipa Cvitkovića Ciju ispratili brojni sugrađani, prijatelji, kolege i obitelj. Na gradskom groblju sv. Roka u Otočcu okupili su se svi oni koji su ga za života cijenili, uvažavali i voljeli kako bi se dostojanstveno oprostili i poslali otočkoj novinarskoj legendi posljednji pozdrav.
Pogreb je vodio mons. Tomislav Šporčić, a oproštajne riječi uime kolega novinara izrekla je Ruža Orešković. Prisjetila se uvodno jedne od omiljenih Cvitkovićevih simpatičnih fraza kojima je nasmijavao i po kojima će sigurno biti zapamćen: „Hrvatski novinar mora biti spreman na svekolika iskušenja“. Koliko god da je to bila njegova česta šala, toliko je dobro i istinito opisivala Cvitkovićev životni stil, do kraja posvećen novinarstvu.
„Svatko od nas bira životnu stazu, a novinarstvo je često trnovita, žuljevita i mukotrpna staza, svakoga dana iznova, prihvatiti izazov ili odustati…Našem Ciji novinarstvo je bilo život bez ostatka, strast i razlog postojanja. Bilo je ne tom putu različitih ponuda, mogućnosti, izbora, ali Cija je ostao dosljedan sebi, karakteru i vlastitom odabiru, ne želeći zgrabiti prilike kojih je bilo u više od četiri desetljeća novinarskoga staža. Iznimno talentiran, pisao je s lakoćom, najbrže od svih, znao je s riječima. Često je govorio – nije to inspiracija, već zanat, pravila su poznata… Nesebično je pomagao dijeleći iskustva, podatke, informacije s mlađim kolegama, dijeleći ono što je imao, pa bila to olovka ili primjerak novina. Uvijek obazriv i srdačan, darežljiv u superlativima. Sjećaju se mnogi Cije kao glazbenika, nedostajat će i sportašima našega grada, ali i puno šire. Ostavio je iza sebe široki trag, novinarske nagrade, priznanja iz Domovinskog rata. Cija ostaje dio povijesti ovoga grada i svojim ratnim fotografijama Otočca. Sjetimo se samo one jedinstvene: pust grad, na ulici samo čovjek, pas, a u pozadini crkva bez tornja… Ostavlja nam Cija i brojne druge iznimno vrijedne fotografije, tisuće i tisuće novinarskih tekstova s potpisom J.C. Imao je oko i uho za detalje koji bi inače ostali nezapaženi. Bio je kroničar našeg vremena, bio je priznati autor u Vjesniku, Večernjaku, Novom listu, Sportskim novostima, Lovačkom vjesniku, ribičkim i lovačkim časopisima, na lokalnim portalima Glasu Gacke i Slobodnoj Lici – na svojim novinarskim počecima, ali i pri kraju životnoga puta u Hrvatskom radiju Otočac. Znali smo da je redakcija bila njegov drugi dom, otišao je ostavivši na radnom stolu hrpu olovaka i bilježaka, naočale, jaknu preko stolice, uključeno računalo i zaokružene datume s obavezama…s novinarskog zadatka otišao je bolničkim kolima … i nije se vratio. Neka ti je vječni spokoj i lagana ova zavičajna gruda Otočca i Gacke kojoj si ostao vjeran“ – rekla je direktorica HRO-a.
M.K.G.
PRINT
