SENJSKA DRAGA – Gotovo pa da se ništa nije promijenilo od vremena snimanja ove fotografije, stare najmanje stotinjak godina. Motiv je snimljen ispod Sv. Križa („strica Luke“) pa prema Senju. Ista rupa u stijeni (pećina?), isto kržljavo raslinje, no drugačiji je sam vodotok (bujični) i cesta. Cesta je „bijela“, ima sa strane prema parapetu kamene kolobrane (sada je asfaltirana i ima metalne odbojnike). Sam bujični vodotok je kamenit, bez raslinja, očito da vodene bujice nisu dale da se kakvo stabalce zakorijeni (sada je mahom obraslo stablima).
Nekada ljepota, sada ljepota, nekada su to stranci nazivali Velebitskim Alpama (Alpes Vellebit) ili Bebrijskim Aplama (uostalom stari su pisci sve visoke planine mahom nazivali „alpama“), sada samo Senjskom dragom.
I kad netko kaže da priroda nije vječna, odnosno da priroda nije lijepa. Jer proći ovuda je osjećaj čovjeku da se nalazi u bog zna kakvoj dubini kontinenta, a svega je na možda ni kilometar zračne udaljenosti od mora. Doista impresivno, ali koliko turistički iskorišteno, pravo je pitanje.
M.K.
PRINT
