Danas, 2. veljače je po katoličkom kalendaru blagdan koji nosi dva imena: Svijećnica i Prikazanje Gospodnje.
Euharistijsko slavlje u 11 sati u crkvi BDM na Poljicima ( Otočac ) predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije, otočki dekan i župnik.
Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodnjeg u Hramu. Ovaj blagdan je krozu povijest dobio naziv Svijećnica poradi procesije sa svijećama čime su kršćani izražavali vjeru da je Isus Krist svjetlo života. Biblijski sadržaj današnjeg blagdana zbilja je lijep. Pun života. Likovi su osobe pune vjerničke jednostavnosti. Sve odiše nadom i zahvalnošću Bogu. Lukin izvještaj posebno odaje golemo poštovanje prema dvoma starih pobožnih ljudi. Posjetimo se tog događaja. Jospi i Marija, kada se prema Mojsijevu Zakonu ispunilo vrijeme, poniješe Isusa da ga prikažu Gospodinu u Hramu. Čine to točno prema židovskim pobožnim propisima. Pravi stav roditelja koji ne doživljavaju dijete kao ‘svoje’ već kao dar od Boga.
Život je u prvom redu dar od Boga. Bog čovjeka kao svog suradnika u stvaranju do te mjere časti povjerenjem da mu daje sposobnost sudjelovati u rađanja novog života. Zar ima prikladnijeg načina da zahvalimo Bogu na daru života, svog i onoga koji nam je povjeren na brigu, od ovoga da taj isti život u poniznosti prikažemo njemu. Samo u Bogu, u zahvalnosti Bogu za svako povjerenje koje iskazuje čovjeku, isti čovjek može sebe i svoj život ispravno pojmiti i živjeti.
Bog nam ne želi uskratiti ništa od života. Pa i onda kada nam zabranjuje da uzimamo sa ‘stabla spoznaje dobra i zla’, kad pred nas stavlja svoje zakone i zapovijedi, on nas zapravo poziva na život. Pomaže nam da život na pravi način živimo: da ga živimo kao Božji dar koji će nas svakodnevno uzdizati, a ne kao potrošnu robu koja ima rok trajanja. Zato je nužno da život prihvaćamo sa zahvalnošću i u poslušnosti Božjim životnim zakonima. Život kao Božji dar traži da ga prihvatimo po zamisli samog Životvorca. Samo tako ćemo otkriti svu njegovu dubinu i širinu i visinu…
Sve je očitije da je današnji čovjek u svom poimanju života došao u slijepu ulicu. Kultura življenja se najednom pretvorila u kulturu smrti. Život se ne gleda kao dar koji se živi u obzoru vječnosti, već kao ‘vlasništvo’ čija se vrijednost mjeri uskim mjerama vremenitosti, vremenitog užitka. Ljudi se ponašaju kao vlasnici i tvorci života a ne kao poslušne sluge daru života. Govori se o ‘pravu roditelja na djecu’ pa i mimo prirodnih zakona. Drži ih se svojom djecom a ne Božjom. Čovjek se odrekao služenja Bogu. Zagospodario je životom. I pokazao se kao vrlo loš gospodar. Tako, u vremenu naglašenog, gotovo agresivnog individualizma, pohlepnog iživljavanja nad vlastitim životom, u eri medicinskog i tehničkog napretka koji čovjeku daje mogućnost ogromnog manipuliranja životom, govor ovog blagdana posebno dobiva na važnosti: on nas uči ispravnom odnosu prema životu.
Spominjući se toga vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ona se pali u različitim prilikama: na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena u prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje; stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život…. Otuda blagdanu pučko ime – Svijećnica.
Danas je i proslava Dana posvećenog života. Danas je dan kada svečano hvalimo i zahvaljujemo Bogu za veliki dar posvećenog života te se promiče i nastoji približiti taj dar Božjem narodu. Danas zahvaljujemo Bogu za sve što je učinio uz pomoć posvećenih osoba redovnica i redovnika. Posvećeni život je dokaz da postoji drugačiji način života i odnosa prema drugima pa je tako pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude.
I.B.
PRINT
