O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Slunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrosti

1/5
Slunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrosti
Slunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrostiSlunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrostiSlunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrostiSlunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrostiSlunj: sjećanje na dane suza, umiranja i hrabrosti
Objavljeno: 17-11-2019

SLUNJ - Danas je Dan sjećanja, dan sjećanja na križni put koji je narod Slunja i slunjskog kraja prošao od 1991. do 1995. Sjećamo se pljačke i paljenja naših kuća, razaranja crkava, ubijanja nedužnih ljudi. Sjećamo se 350 ubijenih: od malog Ivana starog tek 6 mjeseci pa do staraca i starica bačenih u bunare, jame…Sjećamo se naše nemoći pred nasilnicima. Ali se sjećamo i naše širine srca u nevoljama, naše solidarnosti, naše molitve i snage opraštanja, sjećamo se dobrih ljudi koji su s nama plakali i nadali se, koji su nam pružili smještaj i komad kruha, sjećamo se naših mladića koji su umjesto stvaranja, zabava, športa bili prisiljeni uzeti pušku da zaštite nejake i slabe, sjećamo se njihovog umiranja za druge…Sjećamo se više od 400 ubijene djece koja su sanjala drugačiji svijet. Sjećamo se u tom zlom vremenu plodova dobrote i ljubavi, naše skromnosti, brige jednih za druge…Iako žalosni nismo dozvolili da nas mržnja zarobi i razara naš život. Živjeli smo od ljubavi u mraku mržnje.

U 10 sati zvona i vatrogasna sirena podsjetili su Slunjane na današnji dan 1991. Tog su dana tenkovi zloglasne JNA ušli u Slunj. Otpor golorukog naroda trajao je do 16. studenoga. Tog se dana mrak spustio na slunjski kraj. Oko 15.000 ljudi moralo je krenuti na križni put i gledati kako im zli ljudi pljačkaju i razaraju kuće, ubijaju i pustoše kraj natopljen znojem marljivih ljudi. Progonstvo je trajalo četiri godine ali nije bilo izgubljeno vrijeme. I tada smo živjeli od vjere, bili smo solidarni i osjetljivi jedni za druge, pripremali smo slavni povratak… Žrtve u obrani ljudskog dostojanstva ne smiju biti zaboravljene kao što ni Kristova žrtva na križu, njegovo trpljenje u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji ne može biti zaboravljeno: Kristova žrtva ljubavi posadašnjuje  se u svakoj euharistiji iz koje crpimo snagu, toplinu i smisao našeg hoda kroz vrijeme.

Misu u 11 sati predvodio je gospićko-senjski biskup u miru mons. Mile Bogović okružen petoricom svećenika. U propovjedi biskup je iznio primjer organizama napadnutog bolešću. U organizmu se pokrene obrana ili branitelji dok ne svladaju bolest. Tako je i Hrvatska napadnuta i trebalo se braniti. “Nama se nameće konfuzija da i nisu postojali s jedne strane napadači a s druge branitelji nego da su obje strane jednako napadačke. Zato je korisno da naznačimo osobine napadačkog i braniteljskog mentaliteta. Napadački mentalitet pokreće mržnja. Ide za tim da se na drugoj strani uočavaju samo slabe strane… Prisjetite se kakva je bila predratna propaganda o hrvatskom narodu i hrvatskoj državi (genocidan narod i zločinačka država!). To je napadački mentalitet koji ima za cilj uništavanje. Takav mentalitet dolazi do izražaja i u vrijeme kada oružje miruje. I tada se drugim sredstvima ističu negativnosti onoga kojega se želi napasti. Dobro je razrađen sustav optuživanja, a nerazvijen osjećaj za praštanje. Cilj je isti kao i u ratu, samo što su metode drukčije. Uvijek se moglo razjariti svjetinu da traži krv, uvijek će biti Pilata koji će osuditi nedužne i oprati ruke…Braniteljski mentalitet pokreće ljubav, pravda, da se ljudima osigura pravda, život u slobodi i miru. Branitelj gleda ljude i vrijednosti koje treba zaštititi, spasiti. Kod branitelja je razvijen osjećaj spremnosti na opraštanje i na zaštitu vrijednosti koje napadač posjeduje. On je spreman žrtvovati se za ideale. Za taj osjećaj nije potrebno veliko znanje. To mogu osjetiti i nepismeni. Često se to događa više kod manje obrazovanih nego kod onih koji se previše oslanjaju na svoju mudrost (mudrovanje). Vidimo da neki visoko školovani kadrovi govore da i nije važno jesi li bio branitelj ili napadač, dapače da pojam napadača i ne postoji u međunarodnom pravu… Društvo koje ne pravi razliku između obrane i napada slijepo je za razliku između dobra i zla. U tu krizu upalo je ovo vrijeme, a mi osjećamo i te kako posljedice takvih nejasnoća. Neki bi htjeli da se izbriše iz sjećanja i Bleiburg i Vukovar i dan kada je Slunj pao. No, takvima je još mrskija „Oluja”. To bi, kršćanski govoreći, izgledalo kao kad bi ja danas propovijedao da nije potrebno sjećati se Isusove muke i njegova križa. Pa tu se očitovala snaga ljubavi Kristove prema nama. U obrani Vukovara i Slunja branitelji su pokazali koliko cijene svoju braću, svoje selo, svoj grad, svoj narod i svoju domovinu. Nije to kult poraza nego ljubav. ”

ŽS/M.K.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom