SINAC – Prije osam desetljeća u skrovitom srcu Like, na vrilima voljene Gacke, u malenom mjestu Sinac rođen je veliki čovjek, jedan od najvećih među nama, Ivan Bogdanić. U čemu je bila njegova veličina? U ljubavi.
Žar kojim je on ljubio svoje teško se nalazi i u knjigama, a Ivan je javno i u svakom trenutku ljubio rodnu grudu i mišlju i riječju i djelom. Slabo ga poznaju današnje generacije, a one starije nisu dovoljno cijenile njegovu borbu koju je mogla zaustaviti, kako i bi, samo smrt zemaljska.
Blagopokojno je preminuo u krugu svoje obitelji u Zagrebu 30. ožujka. Njegov izniman život nastavlja se kroz kćerku Anamariju koja mu je sa suprugom Tomislavom podarila unučad Roka, Evu i Kaju. Obitelj Bogdanić jedna je od starosjedioca Sinca. Osim rodbine Ivan je imao brojne prijatelje gdje god je djelovao, a djelovao je na područjima gospodarstva, kulture, turizma, umjetnosti.
Veliki domoljub, čovjekoljub i čovjek privržen katoličkoj crkvi. Djelovao je u svojoj zagrebačkoj, ali je srcem uvijek bio vezan i pomagao svoju rodnu župu. Posljednja njegova želja vezana za nju bila je postavljenje križnog puta za kojeg je darovao rastere svih 14 postaja.
Zvanjem je bio inženjer krajobrazne arhitekture i sudski vještak sa završena dva fakulteta. Jedan u Zagrebu, drugi u Sarajevu. Jedan je od osnivača zagrebačkog Zrinjevca. U Sincu je pomagao osnivanje ribnjaka Gacka, inicirao je i vodio podizanje Plave tvornice te je uspio izgraditi te kao direktor voditi punionicu vode GIS Sinac na Majerovom vrilu.
Pomagao je u Domovinskom ratu, pomagao je i prije i iza njega. Sinac mu je bio silna briga i radost. Volio je domaću riječ, pismu, prirodu i čovjeka. Poštovali su ga i neistomišljenici jer su ga znali kao tvrda i poštena pregovarača. Brinuo se za kulturne spomenike i za školstvo u mjestu. Silan je bio i njegov angažman oko obilježavanja masovne grobnice u mjestu. Volio je lipe. Sadio ih.
Kulturno umjetničkom društvu „Lipa“ bio je doživotnim počasnim predsjednikom, a u Zagrebu je prije 40 godina osnovao Zavičajno društvo Sinac i predsjedao mu sve vrijeme. Imao je udjela i u radu udruge Ličana u Zagrebu Vile Velebita.
Poznavali smo ga i kao pjesnika i bilježnika zavičajnih redaka. Pjesme: Lipa stara, Gackoj na izvoru (Sanjam često malo mjesto, gdje se Gacka rađa), Ličanine koja diko, Liko moja tamburice stara i brojne druge narod je posvojio i pjevaju se i pjevat će se.
Znao je Ivan učiniti tako da svi koji su ga poznavali zavole njegov kraj kao svoj pa je tako svijao prijatelje sa svih strana pod stare krovove mlinica. Uz Hrvatsku u srce mu se uvukla Hercegovina i Hrvati diljem svijeta s posebnim pogledom na Gradišćane.
Stoga puno bi toga još trebalo reći i priznati Ivanu no znamo da je njemu dovoljno bilo i maleno hvala, iskren osmijeh, i borba za svoje. Danas su zvonila zvona svetog Ilije javljajući nebu da prima još jednog pravednika. Pomolimo se za pokoj njegove duše svi mi koji smo ga poznavali i voljeli.
Molitvom su ga se danas spomenuli i članovi „Lipe“ u svojim prostorijama na Trgu prijateljstva.
Ivan Bogdanić biti će sahranjen u Sincu na mjesnom groblju gdje mu počiva i voljena supruga Mirjana. Sahrana će biti održana u srijedu 3. travnja 2019. U Zagrebu na Mirogoju je ispraćaj pokojnika u 10,50 sati.
U Sincu na mjesnom groblju je pogreb isti dan u 16,00 sati iza kojeg je u crkvi svetog Ilije Proroka i prva sveta misa za pokojnika.
Jasna Ilić
PRINT
