(…)
Prije nekoliko tjedana na konferenciji za novinare izjavili ste da je ‘Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije’. To je dosta teška politička ocjena. Kako biste ju ozbiljno i temeljito argumentirali jer čini se da nije dovoljno ono što ste naveli na konferenciji za novinare u prilog toj tezi?
Dapače, na tiskovnoj konferenciji rekao sam sve što je trebalo reći o toj temi te sve potkrijepio jasnim dokazima.
Zašto u Vukovaru nema kvalitetnoga suživota hrvatske većine i dijela srpske nacionalne zajednice, odnosno zašto se dio srpske nacionalne zajednice ne može identificirati s hrvatskom državom, tko je odgovoran?
Dobro ste konstatirali, radi se samo o jednomu dijelu srpske manjine, nipošto o cijeloj zajednici. Upravo iz toga razloga, što se jedan dio srpske nacionalne zajednice ne može identificirati s hrvatskom državom, razlog je zašto za neke nema kvalitetnoga suživota.
Pravo je pitanje može li ga uopće biti pokraj teza iznesenih na tiskovnoj konferenciji čiju istinitost nitko nije osporio i doveo u pitanje, od načina kako se proučava hrvatska povijest, preko odbijanja preuzimanja poklona Grada Splita za vukovarsku djecu u povodu božićnih blagdana koje je dijelila braniteljska udruga do posjećivanja ratnih zločinaca u zatvoru.
Kako očekivati kvalitetan suživot s ljudima koji imaju dijametralno suprotan stav vama po pitanjima koja čine same temelje naše države, npr. negirajući opravdanost i legitimnost VRO Oluja nazivajući ju etničkim čišćenjem, ne samo da negira vojno-redarstvenu akciju nego negira i samu državu, a time na kraju krajeva i sve Hrvate te građane koji vole Hrvatsku. Za to smo odgovorni svi mi jer se ne izjašnjavamo dovoljno jasno po tom pitanju i još uvijek imamo u velikoj mjeri mentalni sklop koji smo imali u bivšoj državi, gdje smo naučili da nas se lupka po glavi kada pokušamo iznijeti na glas ono što mislimo.
Ide li političko djelovanje čelnika SNV-a Milorada Pupovca u smjeru konfrontacije s hrvatskim pukom ili u smjeru suživota?
Političko djelovanje Milorada Pupovca najbolje opisuje razdvajanje djece od vrtićke dobi koja zasigurno u jednome dijelu, teško mi je reći o kojem broju se radi, bivaju naučena ne voljeti i ne poštivati državu kojoj pripadaju. Mišljenja sam da bi svima nama koji činimo hrvatsko društvo bilo bolje kada bismo svoje poglede orijentirali k Zagrebu, umjesto k Beogradu.
Pupovac poručuje da ste protiv rezultata mirne reintegracije i da želite da u Vukovaru ne bude Srba, naziva Vas političkim radikalom. Koji je Vaš odgovor na njegove optužbe?
Naravno da me radikalom naziva čovjek koji vodi stranku kojoj je prva reakcija na poziv na prosvjed u povodu nedovoljnog angažmana državnih institucija po pitanju procesuiranja ratnih zločina bila da je to vraćanje ratne retorike.
(…)
Jeste li pitali premijera je li normalno da postoje obilježja s četničkim obilježjima u okolici Vukovara i kako je moguće održavati ta neprijateljska obilježja, a uklanjati spomen-obilježja poginulim HOS-ovcima?
S premijerom sam o tomu razgovarao i vjerujem da će ova Vlada RH napraviti kvalitetne pomake u pravomu smjeru.
Je li se nakon prosvjeda protiv nedjelovanja institucija u procesuiranju srpskih ratnih zločinaca išta pomaknulo s mrtve točke? Zašto je taj prosvjed zabolio Pupovca i dio HDZ-ove vrhuške?
Mislim da ćemo se svi složiti kako je do određenih pomaka došlo i na tome zahvaljujem svima koji su tome pridonijeli. Za precizniju ocjenu potrebno je dodatno vrijeme i pozornost javnosti. Zašto je Milorada Pupovca prosvjed zabolio, vrlo je jasno. Vrhuška daje jednu nepotrebnu negativnu konotaciju pa držim da je razlika u pristupu jednostavno plod različitoga okruženja u kojemu živimo i djelujemo. Tu nam je iz aspekta Vukovara, Škabrnje, Knina…. potrebna jako velika doza razumijevanja i fleksibilnosti koja, naravno, mora biti dvosmjerna, a što svakako zahtijeva kvalitetnu komunikaciju i uvažavanje.
Kako komentirate činjenicu da je jedan od zapovjednika obrane Vukovara Tomislav Merčep na višegodišnjoj robiji jer je po zapovjednoj odgovornosti osuđen za ratne zločine, a okupacijski gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović na slobodi te ujedno, neizravno, koalicijski partner Vaše stranke, HDZ-a. Je li to normalno?
Iako Tomislav Merčep nije osuđen na zatvorsku kaznu zbog događanja koja su se zbila u Vukovaru, za sve Vukovarce to je vrlo teško prihvatiti i razumjeti te nam stvara jedan značajan teret s kojim se na racionalnoj osnovi doista iz dana u dan teško nositi.
Kada govorimo o Vojislavu Stanimiroviću, govorimo o čovjeku koji je za vukovarsku bolnicu izjavio da je pao posljednji ustaški bastion, što nevjerojatno frustrira. Govorimo o dvjema osobama koje su imale značajnu ulogu u ratnim događanjima 1991. godine u Vukovaru, jedan na strani agresora, drugi na strani obrane Vukovara, a danas kao da su zamijenili mjesta i uloge pa imaju takvu sudbinu. Teško se na tom primjeru ne zapitati o odnosu ove države prema Vukovaru.
(…)
Ima li u Vukovaru stvarno više od 33 posto srpskoga pučanstva?
Točan je postotak teško procijeniti, uostalom kao i ukupan broj stanovnika jer popis stanovništva iz 2011. godine nije vjerodostojan. Zapanjujuća je činjenica da je prije nekoliko godina umjesto 420 djece koja su temeljem zakona morala biti upisana u prvi razred osnovne škole, upisano samo 240.
Zanimljivo je kako nitko nije postavio pitanje, osim vijećnika HDZ-a, gdje se nalazi 180 djece samo iz jedne generacije. Ono što mogu reći jest da je broj djece u osnovnim školama koja nastavu pohađaju na srpskom jeziku i pismu oko 23 posto.
Koliko drže vodu priče Milorada Pupovca i još nekih predstavnika Srba da su prije agresije na Vukovar stradali mnogi srpski civili u Vukovaru?
Jako malo i poprilično je lako te tvrdnje osporiti. U Vukovaru je stradao jedan manji broj civila srpske nacionalnosti, ali ni izbliza onoliki koji iznose Milaković i Pupovac. Naravno, kao i sve druge žrtve, i one zaslužuju pravdu. Te žrtve stavljati u kontekst argumenta da je to bio povod za agresiju manipulativno je i uvrjedljivo, baš kao i pokušaji izjednačavanja odgovornosti za agresiju, ubijanje i razaranje.
Naravno, uvijek se zapitam zašto onaj koji se voli predstavljati kao predstavnik srpske nacionalne manjine nikada ne spominje građane grada Vukovara srpske nacionalnosti stradale tijekom opsade Vukovara, bilo da su stradali kao vojnici u službi obrane grada ili kao civili koji su bili u gradu, a o žrtvama pogubljenima na Ovčari, također srpske nacionalnosti, da i ne govorim.
Te žrtve srpske nacionalnosti koje su meni osobno jako značajne, na žalost tzv. predstavnici srpske nacionalne manjine nikada ne spominju jer oni valjda, ironično ću reći, nisu bili dovoljno Srbi, ili su se našli na krivoj strani. Na ovomu primjeru vrlo se jasno ogleda bit politike koju zastupaju osobe poput Milakovića i Pupovca.
(…)
Je li prvi problem hrvatske politike, na koju kao gradonačelnik Vukovara s pravom reagirate, Milorad Pupovac ili netko drugi; je li moguće kritizirati Milorada Pupovca i istodobno podržavati Andreja Plenkovića?
Prvi problem hrvatske politike sigurno nije politika Milorada Pupovca, međutim trebamo li uskratiti potporu premijeru ili npr. izborniku bilo koje nacionalne vrste zato što u danom trenutku nije povukao potez koji smo mi smatrali da treba?
Kamo će nas takvo postupanje dovesti i hoće li itko ikoga u ovoj državi podržavati? Mislim da bi upravo takva situacija malodušnosti i iskakanja vodila kaosu kakav bi mnogi htjeli. Stoga mislim da je potrebno naći razinu koja s jedne strane prepoznaje i potiče konstruktivnu kritiku, ali ujedno ima svijest o širem kontekstu.
Hrvatski tjednik
PRINT
