OTOČAC – ovih dana je na nekoliko hrvatskih portala objavljen tekst Mladena Pavkovića pod nazivom Mnogi obilaze Spomen križ u Vukovaru, ali „nitko“ ne zna tko je autor toga djela!, ili sličnih naziva ovisno o portalu. Autor se referira na spoznaju da je malo poznato kako je autor toga velebnoga i svima poznatoga križa hrvatski kipar Šime Vidulin iz Pule. To je prava istina.
Nadalje, autor navodi „kako je Vidulin imao gadnih problema da ga postavi na mjesto gdje se sada nalazi, pa je to zajedno sa svojim suradnicima učinio gotovo „poskrivečki“. Nu, kad je došlo do njegova svečanog otkrivanja njega, kao autora, „zaboravili“ su pozvati! Došle su mnoge poznate ličnosti i crkveni dostojanstvenici, ali njega nisu čak ni spomenuli, (zahvaljivali su se čak i onima koji nisu imali veze s ovim djelom!), a on je cijelu svečanost pratio na televiziji“.
E već s ovom konstatacijom se ne bismo mogli u cijelosti složiti. Autor ovog članka je osobno nazočio tom događaju. Naime, Šime Vidulin je tada bio predsjednik Županijske komore Pula. Toga dana kada je „otkrivan“ njegov križ u Vukovaru, bio je i dan otvaranja Županijske komore Vukovar, prve obnovljene zgrade javnog sadržaja uopće u Vukovaru. Na taj događaj pozvani su predstavnici svih komora iz Hrvatske, naravno i iz Središnjice HGK, predvođene tadašnjim predsjednikom Nadanom Vidoševićem. Protokol je bio tako osmišljen da se najprije otvori komora, a onda da se otkrije križ na utoku Vuke u Dunav. Bilo je ljeto, strahovito vruć i sparan dan, nekim izaslanicima visokih dužnosnika bilo je loše, pružana im je i medicinska pomoć, no ovo nije predmet članka.
Na samom otkrivanju vukovarskog križa dogodilo se ono što Pavković govori, svi su se izredali, svi su govorili (političari naravno), bilo je tu i vojnih časnika (od mornarice do kopnene vojske), bio je i pomoćni biskup Đuro Gašparović, no autora križa nitko nije spomenuo ni jednom jedincatom riječju. Da stvar bude gora Vidulin je bio nazočan u publici, dakle bio je u Vukovaru i nije to pratio s televizora. Vidulin nije dao ničim naslutiti da ga je to pogodilo, takav je on čovjek, komoraši su se svemu čudili, gotovo sućutno s njim razgovarali no on je samo odmahnuo rukom i kazao: - Bitno je da je križ postavljen.
Nakon tog događanja predstavnici komora su se vratili u Vinkovce gdje su imali zajednički ručak u jednom restoranu (u Vukovaru se nije imalo gdje, grad je bio ruševina). Tom prigodom je uzeo riječ Nadan Vidošević, kazao što se upravo dogodilo i u intimi komorskog sustava održao dojmljivu besjedu o Šimi Vidulinu i njegovom djelu, što je bilo popraćeno gromoglasnim pljeskom. Nekako se na taj način nastojalo umanjiti taj neoprostivi propust.
Nakon ručka valjalo je krenuti kući, naravno da su se u automobilima slušale vijesti. U svim vijestima je bilo rečeno kako je otkriven velebni križ, ali o Vidulinu opet ni riječi. Tek u kasnima poslijepodnevnim satima, bolje reći ranima večernjima, pojedini mediji su počeli spominjati Vidulina kao autora križa.
Valja ovdje pripomenuti da je Šime Vidulin po svom porivu i svojim umjetničkim radom htio nešto darovati gradu heroju. O svom trošku je nabavio kamen potreban za križ. Sam ga je klesao, sam je obradio i simboličku lađu koja nosi taj križ. Kad je sve bilo gotovo, kamen je u njegovoj organizaciji šleperom prevezen u Slavoniju da se „aklimatizira“, tek nakon duljeg vremena došlo je vrijeme njegova postavljanja. Nije poznato da je bilo nekih većih problema oko odabira lokacije i postavljanja, možda ih je i bilo ali zbog nedostatka mehanizacije i ljudi koji bi pomogli u tom poslu. Taj problem autor nikada nije isticao.
I još jedna crtica iz tog perioda, da bi se postavila lađa i na nju križ, u čijem dnu je hrvatski grb, bila je potrebna mehanizacija, radi se ipak o tonama kamena. Osiguran mu je neki bager i valjalo je to sve postaviti, učvrstiti i napraviti završnu obradu. I tako Vidulin podignut u košari do vrha križa rješavajući spojeve kamenih segmenata, a rukovalac strojem, neki lokalni Srbin, pita Vidulina: - Je li majstore, ti si napravio ovaj krst? – Jesam – odgovara Vidulin. – E majstore, alal ti vera, neka si napisao nešto i na ćirilici na ovom krstu. A zapravo radilo se o poznatoj krilatici markiza Frana Krste Frankopana „Navik on živi k izgine pošteno“, ispisanoj - glagoljicom. Toliko o ćirilici.
Ako je bila Pavkovićeva namjera da osvijetli i osvijesti tko je autor vukovarskoga križa to ej svakako za pozdraviti, no u daljnjem tekstu se ponavlja neoprostiva pogrješka, umjesto Vidulin javlja se prezime Vulin. A ne bi smjelo, znamo da ima Vulina i Vulina, a svaki čovjek ima pravo biti imenovan svojim pravim imenom i prezimenom. Recimo da je to puka omaška, ako nije, onda se nismo daleko odmakli od razloga zbog kojega je Šime Vidulin prešućen i prešućivan, barem kada je u pitanju vukovarski križ.
M. Kranjčević
PRINT
