O nama   
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
GlasLike.hr
Lika nekretnine
povratak

Jučer pokopan svećenik Jure Tutek

1/4
Jučer pokopan svećenik Jure Tutek
Jučer pokopan svećenik Jure TutekJučer pokopan svećenik Jure TutekJučer pokopan svećenik Jure TutekJučer pokopan svećenik Jure Tutek
Objavljeno: 27-12-2018

LAĐEVAC - Jučer je župa Lađevac bila u tuzi, ali i s ponosom ispratila svoga sina vlč. Juru Tuteka. U 15 sati teško je bilo prići župnoj crkvi: mnoštvo automobila zauzelo je svaki slobodni prostor. Mnogi su došli iz šire okolice, ali i iz župa gdje je pokojni Jure djelovao kao svećenik. Misu je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u suslavlju s biskupom u miru mons. Milom Bogovićem i šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem. Časne sestre uz pratnju na orguljama s. Ljubomire Lešić predvodile su pjevanje. Okupilo se oko odra vlč. Jure više od 30 svećenika i desetak časnih sestara. Biskup je zahvalio vlč. Juri za služenje narodu kao poslužitelju Božje riječi i djelitelju svetih sakramenata. Vlč. Jure volio je svoje zvanje. Nosio je križ bolesti punih šest godina. Biskup se zahvalio svima koji su mu pomagali u teškoj bolesti, posebno osoblju svećeničkog doma u Rijeci. Na kraju mise biskupov tajnik Mišel Grgurić opisao je Jurin životni put:

“Vlč. Jure Tutek rođen je 8. ožujka 1953. godine u Gornjem Popovcu, župa Sv. Jurja, mč. Lađevac, od oca Ivana i majke Roze r. Trubić. Godine 1953. umire mu otac, a majka se 1971. godine udaje u Ivankovo za Nikolu Pleš. Osnovnu školu završio je u Lađevcu, a srednju pohađa dva razreda u Pazinu, dva razreda u Rijeci. Od 1975. do 1981. godine studirao je teologiju u Rijeci. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 11. travnja 1981. godine u riječkoj katedrali Sv. Vida. Nakon svećeničkog ređenja odlazi za župnog vikara u Slunj. S danom 15. listopada 1981. prima službu župnog vikara u župi Sv. Terezije na Vežici. Godine 1984. postaje župnikom župa Križpolje i Lipice. U ožujku 1990. izabran je za člana Prezbiterskog vijeća Riječko-senjske nadbiskupije. Dana 17. lipnja 1990. razriješen je župe Lipice i imenovan župnikom župa Brinje i Letinac. U ožujku 1992. razriješen je župe Križpolje, a u kolovozu 2003. imenovan upraviteljem župe Jezerane. Od 28. listopada 2004. do 25. srpnja 2011. vrši službu dekana Otočkog dekanata.

Zbog bolesti 25. srpnja 2011. razriješen je službe župnika župe Marijina Uznesenja u Brinju te upravitelja excurrendo župama Sv. Jurja u Jezeranama i Sv. Antuna Padovanskog u Letincu i upućuje se u Svećenički dom u Rijeku na liječenje. Budući da mu se zdravstveno stanje popravilo, želio se vratiti u pastoral i tu molbu mu je biskup mons. dr. Mile Bogović udovoljio u jesen 2012. kada ga imenuje sužupnikom u župi i svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i Podlapači. Uz stalnu liječničku kontrolu i nekoliko liječenja u bolnici ostaje na Udbini do 1. ožujka 2018. Tada odlazi na bolničko liječenje u Karlovac, a nakon toga u Svećenički dom u Rijeci gdje ostaje do smrti. Vlč. Juru pamtit ćemo kao vrijednog, požrtvovnog i savjesnog svećenika koji je volio svoje zvanje i narod kojemu je služio. Bio je veoma gostoljubiv i omiljen među subraćom svećenicima i svojim župljanima.”

U ime svećenika vlč. Juri zahvalio je slunjski župnik Mile Pecić: ”Pratili smo vlč. Juru u njegovu hrvanju s bolešću zadnjih godina. Nismo očekivali da će ga Gospodin pozvati na Badnjak. Dok smo u našim župama pripremali slavlje božićnog otajstva, smrt vlč. Jure načas nas je zaustavila. Zastali smo i razmišljali o njegovom hodu s nama kroz ovo vrijeme. Vratile su se mnoge uspomene, dragi susreti, druženja. Vlč. Jure je ušao u svećeništvo radosno. Prihvaćao je svaku službu: kapelan na Vežici, župnik u Krišpolju i Brinju, rado se vraćao na uspomene iz tih dana. Svećenik unosi sebe, svoje darove, u svećeničku službu. A vlč. Jure je unio dječačku dušu i ostao je takav. Nije on bio neki propovjednik, nije imao ni dar vrsnog pjevača, ali je volio svoje zvanje, volio je ljude i radovao se crkvi. On je govorio više životom nego riječima. On je bio dobar suradnik u sredinama u kojima je djelovao, suradnik u pastoralu. Svaki bi ga dekanat poželio za suradnika. Više od toga on se rado  družio u neformalnim svećeničkim druženjima. To su bili trenuci rekreacije kao što je bio svećenički nogomet, planinarenje, Emaus, svećenički dan…Ako cijenimo nečiji život ne po riječima nego po djelima, onda je vlč. Jure prednjačio pred mnogima. Neki su ljudi Božji dar nama samim time što žive u našoj sredini, što svojim životnim stavom ulijevaju optimizam i jednostavnost evanđelja. A vlč. Jure bio je takav. Dragi Jure, hvala ti za tolike susrete koji su bili plodni. Hvala ti za svjedočanstvo strpljivog nošenja križa u dugoj bolesti. Neka ti Božja dobrota podari mjesto u nebeskoj domovini prema kojoj i mi idemo. Jure, Hvala ti!”

M. Pecić/M.K.

Podijeli novost na društvenim mrežama!
Novalja.coom