Pravu prirodu Srpske pravoslavne crkve u političkim zbivanjima u hrvatskim zemljama, a i šire, prvi je od hrvatskih intelektualaca shvatio i opisao utemeljitelj hrvatske geopolitike dr. Ivo Pilar (1874.-1933.). On je o SPC-u zapisao: „Srpska pravoslavna nacionalna crkva provedbeno je sredstvo; ona je više jedna socijalno-politička borbena i osvajačka organizacija nego vjerska zajednica, a o njezinoj se moći dugo nije stvorilo zadovoljavajuću predodžbu.“, piše Davor Dijanović, kolumnist, povijesni istraživač i publicist na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća.
O osvajačkom karakteru SPC-a Pilar je dodao: „Pravoslavna crkva proširuje svoju vjeru tako da pravoslavna država najprije osvoji tuđe zemlje i da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomoć čitave snage osvajačke države. Budući da je u svakoj vjeri usađen nagon da se proširi, jer ne širiti se, znači isto što i uzmicati, to je vjerski moment koji djeluje u pravoslavnoj državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politiku. Zato vidimo da su pravoslavne države stalno nemirne i da teže za proširivanjem.“
O pravoslavnima, pa tako i o SPC-u, pisao je prof. dr. sc. Juraj Kolarić (Pravoslavni, 1985.), o povezanosti SPC-a i vlasti tijekom 20. st., Ljubica Štefan (Srpska pravoslavna crkva i fašizam, 1996.), politički karakter SPC-a uz ostale je teme obradio dr. sc. Branimir Anzulović u knjizi Mit o nebeskoj Srbiji. Polazište osvajačkih ratova i zločina u 20. st. (2011.), o odnosu SPC-a prema Stepincu pred tri je godine knjigu objavio dr. sc. Juraj Batelja (Rivellijeva zavjera laži – Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska pravoslavna crkva, 2015.), a o ulozi SPC-a u Domovinskom ratu pisala je dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić u knjizi Crkva u Hrvatskoj i Domovinski rat 1991. – 1995. Stavovi, djelovanje, stradanja (2017.).
Zapaženo djelo o povijesti SPC-a objavio je crnogorski novinar i publicist Miroslav Ćosović: Bizarni svetci srpske crkve(2014.), a kritički pogled o povijesti SPC-a dao je srbijanski povjesničar Milorad Tomanić koji je u knjizi Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj (2001.) zaključio da tijekom devedesetih ni Sabor, ni Sinod SPC-a nisu niti jednom preporučili „srpskim pravoslavnim svećenicima da ne daju pričest onima koji su ratujući u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu počinili teške zločine, krađe i silovanja“.
Hrvatskoj historiografiji i publicistici nedostajala je, međutim, knjiga koja bi obradila djelovanje i ulogu SPC-a u hrvatskoj povijesti dijakronijskim slijedom, od pojave pravoslavlja u hrvatskim zemljama do danas. Tu prazninu popunjava prošle godine izdana, a ove godine prvi put hrvatskoj javnost predstavljena knjiga biskupa u miru dr. sc. Mile Bogovića Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti. O odnosu katoličanstva i pravoslavlja biskup je već prije objavio knjigu Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine (1982. i 1993.), koja je ustvari njegova doktorska disertacija.
Najnovija knjiga agilnoga biskupa dr. sc. Mile Bogovića obasiže 331. str., objavljena je u nakladi „Alfe“, a uredio ju je Ante Bežen.
Iako se iz naslova može zaključiti kako je riječ o knjizi povijesne tematike, pisac predgovora knjizi biskup dr. sc. Vlado Košić s pravom naglašava kako je „Bogovićeva knjiga vrlo aktualna jer daje ključ za razumijevanje važnih događaja naše sadašnjosti, ali ujedno i daje solidnu povijesnu podlogu za razumijevanje, odakle izviru razni problemi koji su opterećivali našu prošlost, a opterećuju i našu sadašnjost“.
Narod.hr
PRINT
